U posljednje vrijeme, sve više radnika iz Bosne i Hercegovine odlučuje se vratiti iz Njemačke, države koja je godinama bila sinonim za bolji život i ekonomske prilike. Međutim, trenutna politička i ekonomska situacija u Njemačkoj mijenja percepciju o životu u toj zemlji. Kako se njemačka ekonomija suočava s izazovima, poput zatvaranja fabrika u automobilskoj industriji, rastućih cijena energenata, te inflacije, mnogi radnici odlučuju da se vrate u BiH.
Iako Bosna i Hercegovina i dalje bilježi značajan odliv radne snage, povratak određenog broja radnika donosi tračak nade da bi se ovaj negativni trend mogao usporiti. Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, u posljednjih pet godina se oko 15.000 ljudi vratilo u BiH, a najviše povratnika dolazi iz Njemačke.
Jedan od povratnika, Irnes H., visokokvalificirani električar koji je više od deset godina radio u Njemačkoj, za Bloomberg Adriju potvrđuje da se sve više njegovih kolega vraća u BiH. Kako objašnjava, u Njemačkoj su ostale uglavnom dvije grupe ljudi – oni koji su podigli visoke kredite i nemaju izbora nego da ostanu, te oni koji su otvorili vlastite biznise ili imaju visokokvalificirana zanimanja.
“Troškovi života u Njemačkoj značajno su porasli. Inflacija je pojela plate, a troškovi stanovanja i osnovnih potrepština skočili su za 30-40 posto. Prije pet godina moglo se komotno živjeti s današnjim platama, ali danas to više nije slučaj”, kaže Irnes. Dodaje da je razmišljao o povratku u BiH jer bi, s obzirom na niže troškove života, mogao dobro zarađivati radeći kao električar u svojoj domovini.
Pozitivne promjene već se primjećuju, naročito u Tuzlanskom kantonu, gdje su se mnoge porodice vratile i njihova djeca ponovo upisuju lokalne škole. Prema riječima Dominika Raškaja, marketing i PR menadžera portala boljiposao.com, samo u ovoj godini oko devedesetero djece, čiji su roditelji živjeli u Evropskoj uniji, upisano je u osnovne i srednje škole u Tuzli.
“Ekonomska kriza sve više pritiska Njemačku, a to je jedan od glavnih razloga povratka naših ljudi”, objašnjava Raškaj. On ističe da je Njemačka dugo bila simbol stabilnosti i sigurnosti, ali trenutna ekonomska situacija, posebno u sektoru automobilske industrije, kao i rastuća inflacija, mnoge radnike tjera da se vrate.
Njemačka ekonomija već neko vrijeme zaostaje za ostatkom eurozone, što je dodatno pogoršano padom proizvodnje u ključnim industrijama. Zbog smanjenja potražnje na izvoznim tržištima, visokih troškova energije i loše demografske slike, njemačke kompanije, poput Volkswagena i Audija, planiraju smanjiti proizvodne kapacitete. Ovo ne samo da utiče na veliki broj radnika u Njemačkoj, već pokreće domino-efekt koji ugrožava kooperantske firme koje proizvode dijelove za te industrije.
S obzirom na te izazove, mnogi radnici iz građevinske, tekstilne i drvne industrije odlučuju se vratiti u BiH, gdje troškovi života nisu toliko visoki, a mogućnosti za rad, iako možda skromnije, pružaju bolji balans između rada i privatnog života.
Iako povratak radnika donosi optimizam, pitanje ostaje koliko će oni zaista ostati u BiH i pridonijeti njenoj ekonomiji na duži rok. Raškaj naglašava da je svaki povratnik od velikog značaja za zemlju, posebno oni koji se vraćaju s iskustvom i edukacijom stečenom u Evropskoj uniji.
“Naša privreda treba radnike, a oni koji se vraćaju iz Njemačke donose vrijedno iskustvo i znanje koje mogu prenijeti na lokalne radnike”, kaže Raškaj. Prema procjenama, BiH trenutno nedostaje više od 70.000 radnika u svim sektorima, pa je važno stvarati povoljno okruženje za povratnike kako bi ostali u zemlji i doprinijeli njenom razvoju.
Iako izazovi ostaju, povratak radnika iz Njemačke pokazuje da se ekonomske prilike mijenjaju, te da BiH ima šansu iskoristiti ovu priliku za jačanje svoje radne snage i ekonomije.
