Mislio sam da me neko zeza, ali prenio sam novčanicu svjetlu i vidio da je prava. Ostao sam u šoku, rekao je Petar Gavran koji je u komodi koju je kupio preko oglasa našao iznenađenje.
Po dolasku u stan Petar je primijetio kako se nešto u novo-kupljenoj komodi kotrlja. Otvorio je ladicu i ugledao tuđe porodične albume, ali i omotnice s desetcima hiljada eura. Porodični albumi još hajde, ali omotnice s desetcima hiljada eura! Pomislio je da ga neko zeza. Petar Gavran (22) je mladić rodom iz okoline Slavonskog Broda, ali već godinu dana radi u Njemačkoj. Polovnu komodu je kupio preko internet oglasa za novi stan u jednom njemačkom gradiću, a omotnice krcate eurima nisu zezancija nego stvarnost kojom je mladić pokazao ljudskost vratio je novac potpunim strancima.
Kada smo prijatelj i ja došli po komodu nismo primijetili ništa čudno. Čak nam ju je čovjek od kojega smo ju kupili pomogao nositi do auta jer je masivna. Cijelo smo vrijeme razgovarali. Tek na stubištu moje zgrade primijetio sam kako se nešto unutar komode kotrlja iako me prijatelj uvjeravao da je to nešto drugo. U stanu sam onda otvorio ladice i ugledao albume i iznenadio se, priča Petar koji i dalje ne vjeruje da se sve to njemu dogodilo. – Porodični albumi još ‘ajde, ali omotnice s desetcima hiljada eura! Mislio sam da me zezaju, kao prodali mi komodu pa me sad zafrkavaju s kovertama s novcem koje su kao ostavili. Jedna je bila djelimično poderana pa sam je lagano otvorio i izvukao novčanicu, prinio je na svjetlost i vidio da je stvarna jer je imala žig i, naravno, ostao šokiran, kaže Petar.
Uzeo je sebi neko vrijeme da razmisli šta će napraviti jer mu je svašta padalo napamet obzirom da se u ladici nalazilo više od 25 hiljada eura. Ljude nije znao pa je svašta mogao očekivati. Javio im se i kroz poruke ih je pokušao navesti na to da mu oni kažu za novac. Albuma su se sjetili i molili su da ih vrati jer imaju porodičnu vrijednost, ali novac nisu tražili jer nisu za njega znali.
Nisam bio siguran je li to prljav novac, je li to uopšte komoda njihova ili je možda ukradena. Pokazali su mi svoje dokumente koji su isti onima koji su bili u albumima pa sam onda shvatio da to uistinu pripada njihovoj porodici. Vjerovatno nekome ko je živio u stanu pa umro. Oni žive na selu, a stan je porodični. Počeli rasprodavati stvari, priča Petar koji priznaje i kako su ga nagradili za njegovu skromnost.
S porodicom i se ponovo našao kako bi im predao novac i albume. Kaže da su se dogovorili naći na parkiralištu jer je i dalje jedan dio njega sumnjao pa je bio oprezan. Kaže da su se pokazali kao srdačni ljudi, pozvali su ga kod sebe i bolje se upoznali. Porodica je na Petra jako ponosna, a on kaže kako bi svako na njegovom mjestu to učinio i da mu je uopšte imati sav taj tuđi novac u rukama bilo veliko opterećenje.
Ni u jednom trenutku nisam pomislio zadržati novac jer ga ne bih mogao koristiti, ne bih s njim našao sreću, meni bi to bio nesretan novac, skromno zaključuje dvadesetdvogodišnji mladić i kaže kako će odsada duplo pregledavati ladice.
