Kuhanje, pranje posuđa, čišćenje kuhinje. Donošenje lijekova, kupovina, glačanje rublja. Pratnja starice kad ide liječniku, kad ide na kavu, pravljenje društva starici navečer kod kuće. Njegovateljica Dobrina D. je u Njemačkoj imala pune ruke posla. A njezin radni dan nije prestajao ni kad bi starici rekla „laku noć“. Često je ova Bugarka morala noću više puta ustajati, mijenjati starici pelene ili dodati još neke lijekove.
96-godišnjoj njemačkoj starici je Dobrina D. stajala danonoćno na raspolaganju. Jer, stanovala je kod nje u stanu. „Morala sam biti na raspolaganju 24 sata na dan. Nisam imala slobodnih dana niti vremena za sebe“, kaže Dobrina D. U međuvremenu se ova 69-godišnja žena vratila u Bugarsku. Ali, sjećanje na 2015. godinu kad je u Berlinu njegovala jednu staricu i dalje je muči. „Moja firma me prevarila.“
Prema radnom ugovoru s bugarskom posredničkom agencijom Dobrina D. je trebala raditi samo šest sati na dan. Za toliko rada je i plaćana: 950 eura mjesečno neto.
Ona je tužila svoga poslodavca njemačkom sudu koji je presudio u njezinu korist. Poslodavac joj mora platiti još 42.000 eura. Taj iznos odgovara dežurstvu 24 sata na dan koje mora isto tako biti plaćeno minimalnom satnicom – tako je odlučio Sud za radne sporove u Berlinu. Bugarska agencija je podnijela žalbu na presudu, a sutkinja u drugostupanjskom postupku je jučer (16. srpnja) predložila nagodbu. Dobrina D. bi umjesto 42.000 eura trebala dobiti 10.000 eura. Odvjetnik tužiteljice je to prihvatio jer je za nju bolji i manji iznos nego dugotrajni sudski postupak nakon kojeg se presuda u Bugarskoj ne bi mogla tako lako ovršiti. Ovako bi Dobrina D. dobila novac odmah. Bugarska agencija još razmišlja o ponudi jer se boji da bi njezino prihvaćanje moglo dovesti do vala sličnih tužbi.
Mnogi ne znaju svoja prava
Justyna Oblacewicz iz Njemačkog saveza sindikata (DGB), Poljakinja koja živi u Berlinu, već četiri godine savjetuje ljude iz istočne Europe, osobito žene, koje njeguju oko 300.000 njemačkih seniora u njihovim kućama ili stanovima. Priče o slučajevima kao što je ovaj Dobrine D. ona sluša svakoga dana.
„Veseli nas jako da se konačno netko usudio podnijeti tužbu“, kaže Justyna Oblacewicz. Ima puno razloga zašto se to događa tek sada, iako već godinama ima takvih pritužbi. Njegovateljice ostaju samo kratko vrijeme u Njemačkoj, potpuno zauzete obvezama njege, slabo govore njemački i ne znaju svoja prava, kaže ona.
Mnoge se boje otkaza. Priča se da one koje se bune budu stavljene na neku vrstu „crne liste“ i da nikad više ne budu angažirane, a to je poznato svima koji se bave tim poslom. Njemački savez sindikata i Justyna Oblacewicz podupiru Dobrinu D. na sudu. Nadaju se da će i druge njegovateljice slijediti primjer Dobrine D.
Nestaje granica između radnog i slobodnog vremena
Model s njegovateljicama iz inozemstva koristi razlike u visini plaća unutar Europske unije i mogućnost zapošljavanja odaslanih (ili detaširanih) radnika. To praktično funkcionira ovako: jedna recimo poljska njegovateljica sklopi ugovor s poljskom posredničkom agencijom, a njemačka obitelj sklopi ugovor s njemačkom agencijom. Te dvije agencije onda sklope međusobno ugovor. Poljska njegovateljica dolazi na jedan do tri mjeseca u Njemačku. Nakon odbijanja provizija ona prosječno zarađuje oko 1.300 eura mjesečno neto.
Justyna Oblacewicz smatra da na tom modelu profitiraju posredničke agencije. „One snose najmanji rizik i imaju veliku fleksibilnost. A negativne posljedice snose njegovateljice koje su onda u njemačkim kućanstvima zaposlene kao prividno samostalne djelatnice.“ Jer, iza četiri zida u njemačkim kućanstvima nestaju granice između radnog vremena, dežurstva i slobodnog vremena.
Više žena je u razgovorima za DW ispričalo da imaju problema ako zatraže slobodno vrijeme. Ako dođe do konflikta one su u slabijoj poziciji. Često onda u vrlo kratkom vremenu moraju tražiti novi posao.
Njemačka ne može bez njegovatelja iz istočne Europe
Brojne posredničke agencije već u svom imenu imaju ideju njegovanja 24 sata na dan, kao primjerice. Lebenshilfe24, PeopleCare24, wecare24. Time se sugerira očekivanje danonoćne njege. Ali, te agencije odbacuju krivicu za izrabljivanje njegovateljica. Frederic Seebohm iz Saveza za kućnu njegu objašnjava: „Postoji jaka konkurencija, a klijenti nažalost očekuju tu formulaciju s brojem 24 u imenu.“
Oblacewicz i Seebohm se u jednom slažu: njemačka država je dugo izbjegavala pozabaviti se pitanjem kućne njege. A akutna potreba za njegovateljima otežava prebacivanje na alternative, kao što je ambulantna njega.
Nijemci ne mogu bez angažiranja njegovatelja iz istočne Europe za njegu starijih osoba, kaže Frederic Seebohm. „Drukčije jednostavno ne ide.“ I napominje da velika većina njegovateljica ionako radi bez ugovora i da nisu zaštićene.
Justyna Oblacewicz duboko uzdiše kad kaže: „Ako ova presuda ne promijeni ništa glede uvjeta rada u toj branši, onda ne znam što će se dogoditi.“
Dobrina D. sve ovo prati kod kuće u Nesebaru na bugarskoj crnomorskoj obali. Ona je optimistična: „Želim svojim kolegicama i svim drugima pokazati da pored obveza imamo i prava, koja bismo trebali braniti.“ Novcem koji naknadno dobije namjerava svojoj unučadi omogućiti bolje obrazovanje. Oni ne bi trebali crnčiti na Zapadu kao loše plaćena radna snaga, kaže Dobrina.
