Ljude su ubili, a zemlju mučili. Kopali po njoj grobnice pa te rane opet posipali smrću.
Nisu znali prestati, a znali su šta rade. I zemlja se u njihovo ime stidi. Da ikako može, ne bi pala po kostima, ali mora. Emanet joj je da čuva.
Čuva i majčine suze koje na nju za kostima padaju, jer samo ona može izdržati njihovu težinu. Od zemlje ovdje više snage imaju jedino srca koja ispraćaju svoje najmilije.
Među njima i ono hrabre žene Ifete Hasanović. Ispratila je supruga Hasiba, koji je konačni smiraj pronašao pored oca i brata. Hasibovi posmrtni ostaci pronađeni su u Liplju kod Kamenice.
Izgubila je Ifeta i brata, bratiće, zetove, sestriće, djevera i svekra.
Izvor:
