Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je tokom posjete Izraelu kazala da je “BiH nestabilna zemlja koju su preuzeli ljudi povezani sa Iranom i terorističkim organizacijama”.
Ova tvrdnja izazvala je bijes javnosti u BiH, kao i reakcije političara koji su izjavu hrvatske predsjednice osudili.
Povodom ovoga oglasio se i banjalučki novinar Dragan Bursać koji je na društvenim mrežama dao svojevrstan odgovor hrvatskoj predsjednici, prenosi Fokus.
Njegov status prenosimo u cjelosti.
“Kolinda, ne možeš ti da mrziš BiH, koliko ja mogu da volim Hrvatsku!
A zašto?
-Zato što je to država Mile Kekina, koji je poslije ustaškog napada na Bajagu, odjebao nastup i podučio kretene šta je čovjek biti.
-Zato što ja to država dobrih ljudi sa najnevjerovatnijim geografijom na svijetu.
-Zato što je to zemlja u kojoj jedem za dodučak štrukle u Zagorju, za ručak pljukance u Motovunu, za večeru pastu u Puli. A to je tek samo tijesto za početak.
-Zato što se baškarim u ležaljci na Hvaru u Zlatnom zaljevu dok lažiram samog sebe da je skupo.
-Zato što je Rovinj najljepši grad na svijetu kojem se klanjam i sklanjam.
-Zato što sa stricem hodim po Malom Brijunu, dok uhodim Šerbedžiju-Lira u sutonu krvavom
-Zato što na Korčuli vidim skalinadu u svakom stepeniku Oliverova ostrva.
-Dubrovnik, zimi! Zato!
-Malvazija ljeti! I zato!
-Pješac. Bilo kad!
-Zato što sam se prvi put okupao, poljubio, ispovraćao, obnevidio, zanoćio i osvjedočio pod borovima moćnog Jadrana.
-Zato što sam se Petru Hektoroviću radovao kao čovjeku i kao brodu.
-Zato što sam na Kupi, Korani, Dobroj i Mrežnici posmatrao Karlovac i meni drag pivovod sa najdražim ljudima.
-Zato što sam u Marsoniji, na Marsoniji stotinu puta stao, ne znajući šta je Marsonija. (Oprosti mi Mandžukiću Mario)
-Zato što sam od Fausta padobranskog Vrančića, preko Nikole gromovitog Tesle do Marina dubrovačkog Držića držao Hrtvatsku za svoju domovinu.
-Zato što je Hrvatska dobra zemlja, dobrih ljudi, to nije zemlja u kojoj će neka budala izjaviti:
“BIH je pod kontrolom Irana i militantnog islama!”
-Jer to nije zemlja Kolinde od po Pameti, to je zemlja Lucića i Dežulovića i Ivančića, to je zemlja Tomića Ante i Ivice i Janice, to je zemlja Ivane sve i jedne i Arsena, to je zemlja Nobelovaca, Oskarovaca i zemlja Frljića i Budisavljevićke, zemlja Severine i plača mira, fijuka ravnice i režanja kamena…
-To je zemlja u kojoj možeš zaboraviti nenamjerno puno toga, i onu konobaricu što nam je tariguz dala u Bujama, i onog pumpadžiju što nam je rekao, vozi! kad kartica prošla nije u Vinkovcima, ma sve je to Hrvatska!
-A kamo Zagreb, Zadar, Split…
-To je zemlja ćaće moga od plemena Bursaća iz sela Plavna pored Knina, to je zemlja matere moje iz Svilaja od Senjića…
Je je mrzit’ ne mogu!
Samo mi je strašno da mene iz te zemlje roditeljske u Bosni mojoj kao teroristu prokuže. I to od predsjednice Hrvatske. Ružno, tužno i jadno!
Neprijatno mi je, ako me razumijete!
Tako vam Dine i Borisa oba Dvornika, onog Gobca i tisuće drugih, najprivijih ljudi u zemlji Hrvatskoj, mi ljudi iz Bosne i Hercegovine smo vam braća, prijatelji, a ne militantni islamski tetoristi!
To je ružno, jadno, nekulturno i sramno!”
