Čovječe, znaj da ti nisi samo ime, ili nadimak koji si sebi dao, ili titula koju su ti drugi dali.
Ti nisi depresija, očaj, frustracija i neuspjeh, kao što nisi samo ni tvoje godine, izgled, visina i boja. Ti nisi ni prošlost ni sadašnjost ni budućnost. Ti si, čovječe, najodabranije stvorenje koje je Uzvišeni Allah stvorio.
Pa, ako je bilo koji čovjek na kugli zemaljskoj nešto postigao, i ti možeš to postići, a možda ga i nadmašiti, uz Allahovu pomoć. Zato nikada ne potcijenjuj sebe i svoje mogućnosti.
Nije sramota ako ne ostvariš sve svoje ciljeve, već je sramota da ne pokušaš, da odustaneš i ne iskoristiš prethodna iskustva.
Nije sramota ako ne posjeduješ umješnost govora, slatkoću jezika i sposobnost da uvjeriš druge u ono što želiš, već je prava sramota da laž, obmana i munafikluk budu dio tvog karaktera.
Nij sramota biti siromašan i potreban, već je sramota da zbog toga osjećaš da si manje vrijedan, i sramota je ne voditi računa o svom ponosu i dostojanstvu.
Nije sramota slušati od drugih ono što ti se ne sviđa sve dok govoriš istinu, već je prava sramota da izazoveš srdžbu Uzvišenog Allaha da bi ugodio ljudima, i da se tvoja vanjština razlikuje od tvoje nutrine, poput munafika.
Nije sramota biti dosljedan u vjeri makar zbog toga bio stranac u vlastitoj porodici, već je sramota da budeš od onih koji, kad se osame, krše Allahove zabrane.
Nije sramota imati mahane i slabosti – svako od nas ima mahana i slabosti -, već je sramota da budeš zadovoljan vlastitim mahanama i grijesima i da time umanjiš svoju vrijednost kod Allaha.
