Milorade Dodiče a gdje bi ti izašao? Iskreno ti preporučujemo istočni dio Bosne kao izlaznu putanju, jer prema zapadnoj su sile koje vam se neće radovati. Imate vi aferima i tamo. Ja vam preporučujem da se s vatrom ne igrate, da ne izazivate ovaj gnjev i srdžbu koja u nama leži 25 godina. Ne uzbuđuj sabur u nama koji lancima za grudi vežemo jer ste ga davno ponizili, ranili i isprovocirali.
Ne izazivajte Milorade svu onu bol koja je satkana u nama, koja kroz krv novih generacija ključa ali ćuti i ne čuje se. Tu je ona ali se ne čuje.
Ne izazivaj Milorade, one koji su bolno nastavili iza 1995. godine da žive dalje bez djece, bez roditelja, bez braće i sestara. Nemoj buditi ove uspavane lavove i lavice koji su ispunjeni žalošću što su nekad bili mali pa se nisu pitali i nisu bili u snazi.
Ne diraj te hipnotisane duše koje su svoj put zauzele da ga u miru odkoračaju ka Sudnjem danu.
Jer… Boga mi Milorade, zaboravljaš ili se praviš da ne znaš, da je minimalno svaki drugi građanin zemlje Bosne i Hercegovine ponosne ISKRENI BOŠNJAK. Zaboravljaš Mile, da smo i prije par dana pronašli nove kosti žrtava posljednjeg srpskog genocida koje su nas opet vratile u 90-te godine. Zaboravljaš da nam niz lice teku šehidske suze dok ih ukopavamo i da nam one lica miluju opominjući nas da ne zaboravimo na šta ste vi spremni kada vam se ukaže prilika. One nam energiju daju za oostankom. Međutim, sve su prilike da se ovaj put maksimalno preračunavate. Da vam truba polako trubi za marš na klanje a ne vidite da griješite u momentumu. Ne spavamo, mazlume, ne spavamo kunem ti se, koliko god uspavani djelujemo ne spavamo, već molimo Boga, da ne krenemo vašim stopama 90-tih ako nam samo jednu novu suzu izmamite svojim prljavim četničkim rukama, jer puno je električkog bola u nama. Puno je naboja u nama koji je bolje da ne budite.
Odgojili smo i podigli generacije djece bez očeva, bez majki, nismo ih trovali, ali oni ipak znaju zašto su šehidska djeca. Tješili smo i tješimo braću koja je nastavila život kraj silovanih majki, kraj utroba u kojima su ponikli a vi ste ih ukaljali svojim četničkim znojem.
Nećemo vam hallaliti, a nećemo vam ni novi kurban biti, nećemo vas ni gledati kako nam opet majke budite svojim kundacima za vakat Sabah namaza kako bi im djecu klali.
Nećemo zasigurno više spavati na oba oka, već ćemo spavati budni kako nas ne bi iznenadili svojim krvničkim namjerama.
Zapamti Milorade, zapamtite dobro, da su se Bošnjaci zakleli da će živjeti saburom ali da će pamtiti i opominjati i ada će se braniti lavljim srcima ako opet bude trebalo.
Ovo nisu generacije Bošnjaka koje će nijemo gledati kako im uzimate krv iz vena bez da tu krv pokušaju odbraniti. Dosta je nama DNK analiza, dosta nam je dženaza za nekoliko košćica koje smo spuštali u kabure.
Zaboravljaš Mile da imamo potomke Nanića, Hadžića, Hujdura, Dudakovića, Orića, Šehivića, Mešića, da smo svi genetski vezani srcem, dušom i da će se novi zasluženi heroji izroditi ako bude trebalo s ugraviranim ljiljanima na grudima!
Zato, sjedi, pusti saburli Bošnjake, Boga mi ti se ne isplati sjedat’ na vatru…
