NIGERIJSKA vojska samovoljno je pritvorila tisuće djece u ponižavajućim i neljudskim uvjetima zbog sumnje da su pripadnici naoružane islamističke skupine Boko Haram, objavio je u utorak Human Rights Watch. Mnoga djeca već mjesecima se nalaze u bijednim i prenapučenim vojnim objektima, bez kontakta s vanjskim svijetom i bez podizanja optužnica, prenosi Index.hr.
Izvještaj Human Rights Watcha na 50 stranica, pod naslovom „They Didn’t Know if I Was Alive or Dead’: Military Detention of Children for Suspected Boko Haram Involvement in Northeast Nigeria“ (Nisu znali jesam li živ ili mrtav: Vojni pritvor za djecu pod sumnjom da su pripadnici Boko Harama u sjeveroistočnoj Nigeriji), dokazuje da nigerijske vlasti pritvaraju djecu, često na temelju manjkavih ili nikakvih dokaza. Djeca opisuju premlaćivanja, veliku vrućinu, stalnu glad i naguravanje u ćelije sa stotinama drugih zatočenika.
„Djeca su godinama zatočena u užasnim uvjetima, s vrlo malo ili nimalo dokaza da su povezana s Boko Haramom, te bez izvođenja pred sud. Mnoga djeca zapravo su preživjela napade Boko Harama. Okrutni postupci vlasti otežavaju njihovu patnju i dodatno ih viktimiziraju“, rekla je Jo Becker, direktorica za dječja prava u Human Rights Watchu.
Sumnjaju da su djeca povezana s naoružanim skupinama
Nigerijska vlada trebala bi potpisati i provesti protokol o primopredaji Ujedinjenih naroda, kako bi se osigurao brzi transfer zatočene djece ustanovama za zaštitu djece i kako bi započela rehabilitacija, vraćanje u obitelji i reintegracija u zajednicu. Ostale zemlje u regiji, među kojima su Čad, Mali i Niger, već su potpisale takve protokole.
Od siječnja 2013. do ožujka 2019. godine nigerijske oružane snage pritvorile su više od 3600 djece, među njima i 1617 djevojčica, zbog sumnje u povezanost s nevladinim naoružanim skupinama, smatra UN. Mnoga su djeca zatočena u vojarni Giwa u gradu Maiduguriju, glavnom vojnom pritvoru u saveznoj državi Borno. U lipnju 2019. godine Human Rights Watch je u Maiduguriju razgovarao s 32 djece i mladih koji su zatočeni u vojarni Giwa zbog navodnih veza s Boko Haramom. Nijedno od djece nije potvrdilo da je bilo izvedeno pred sud ili suca, kako nalaže zakon, a samo je jedno dijete vidjelo nekoga za koga je smatralo da bi mogao biti odvjetnik. Nijedno dijete nije svjesno optužbi protiv sebe. Jedno je dijete zatočeno u dobi od pet godina.
Nigerijske su vlasti uhitile djecu tijekom vojnih operacija, sigurnosnih provjera, postupaka pregleda za interno raseljene osobe te na temelju dojava informatora. Mnoga djeca kažu kako su uhićena nakon bijega iz vlastitih sela koja su se našla na udaru Boko Harama ili dok su tražila utočište u kampovima za interno raseljene osobe. Jedno je dijete izjavilo da je uhićeno i pritvoreno na više od dvije godine zbog navodne prodaje jama (povrća sličnog krumpiru) pripadnicima Boko Harama. Nekoliko je djevojaka oteo Boko Haram ili ih prisilio da budu „žene“ Boko Harama.
"Tukli su nas remenima"
Otprilike trećina djece izjavila je da su ih snage sigurnosti tukle tijekom ispitivanja nakon uhićenja ili kasnije u vojarni Giwa. Jedna je djevojka, koja je prisiljena na brak s pripadnikom Boko Harama, rekla sljedeće: „Vojnici su nas nakon uhićenja tukli svojim remenima, nazivali su nas raznim pogrdnim imenima i rekli kako će se obračunati s nama zato što smo mi žene Boko Harama.“ Ostali kažu da su ih tukli ako bi negirali povezanost s Boko Haramom.
Djecu su opisala kako dijele ćeliju veličine stotinjak četvornih metara s još 250 ili više zatočenika. Kažu kako je smrad iz jedinog otvorenog nužnika neizdrživ te da su se zbog toga ponekad tijekom vrućina rušili u nesvijest. U Maiduguriju je prosječna godišnja maksimalna temperatura 35 stupnjeva Celzijevih, a može dosegnuti i 40 stupnjeva.
Otprilike polovica djece vidjela je mrtva tijela drugih zatočenika u vojarni Giwa. Mnogi su rekli kako pate zbog gladi i žeđi. Petnaestoro djece bilo je zatočeno više od godinu dana, a neka su u pritvoru već više od tri godine. Nijednom djetetu nije omogućeno kontaktirati članove obitelji izvan pritvora, niti su vlasti kontaktirale njihove obitelji. Takvi slučajevi mogu se klasificirati kao prisilni nestanci, što je ozbiljno kršenje ljudskih prava.
Vojnici seksualno iskorištavaju djevojke
Djeca kažu kako u Giwi postoji ćelija za dječake do 18 godina, u kojoj se nalaze i djeca od sedam godina i mlađa. Vojska je također zatočila djecu u ćelije za odrasle, u kojima su uvjete još lošiji i još je teže doći do hrane i vode. Vrlo mala djeca i dojenčad borave zajedno s majkama i starijim djevojkama u posebnoj ćeliji. Tri djevojke kažu kako su vidjele vojnike koji na seksualno neprimjeren način prilaze zatočenicama ili odvode djevojke na duže vrijeme, što bi moglo predstavljati seksualno iskorištavanje.
Vojska ne pruža formalno obrazovanje ili rehabilitacijske aktivnosti za djecu u Giwi. Djeca su ustvrdila da su njihove jedine aktivnosti molitva, gledanje televizije i neformalne lekcije između djece. Prenapučeni uvjeti onemogućavaju fizičke aktivnosti, a neka su djeca dobila i rane zbog ograničenog kretanja.
Od siječnja 2013. godine nigerijske vlasti otpustile su iz pritvora najmanje 2200 djece, gotovo sve bez ikakvih optužbi. Prema UN-ovim izvorima, 418 djece zatočeno je 2018. godine, što je bitno smanjenje u odnosu na prethodnu godinu kad je u pritvoru završilo 1900 djece. Nakon oslobađanja, neka su djeca imala društvenu stigmu zbog navodnih veza s Boko Haramom, iako zapravo s tom skupinom nisu imala ništa. Gotovo sva djeca rekla su da žele ići u školu, ali mnoga su izjavila i da su škole predaleko ili nemaju novca za prijevoz.
Nigerijske vlasti trebale bi odmah pustiti djecu iz vojnog pritvora. Ako vojni ili obavještajni izvori imaju utemeljene dokaze o kaznenim djelima djece, trebaju ih prepustiti civilnim pravosudnim tijelima, kako bi se s njima postupalo u skladu s nacionalnim ili međunarodnim pravosudnim standardima za maloljetnike.
„Nigerija se suočava s ogromnim izazovima zbog ustanka Boko Harama, ali pritvaranje tisuće djece nije odgovor. Djeca pogođena sukobom trebaju rehabilitaciju i školovanje, a ne zatvor“, zaključila je Jo Becker.
