Stavljaju se novi pečati preko onih s tačnim datumom, deklaracije su često nevidljive i nejasne, pa kupci na kraju ne znaju ni šta su kupili. Česti su apeli udruženja potrošača, ali i kupaca na ove probleme, jer su kupili proizvode pa tek naknadno shvatili da su prevareni.
Cijena i kvalitet
Tako, naprimjer, iako svi mislimo da kupujemo čokoladu od 100 grama, to u praksi i nije slučaj, kao ni sa kafom koja je umjesto 500 grama završila u pakovanju od 375 grama. Nije problem samo u težini, nego i u optičkoj varci. Neki trgovci idu tako daleko pa prodaju takozvane tegle sa dioptrijom, gdje naprimjer krastavci izgledaju mnogo veći nego što zapravo jesu. Tek kada dođete kući i otvorite teglu, vidite da su vaši krastavci daleko manji nego kada ste ih uzeli sa polica. Potrošačima se savjetuje da dobro otvore oči i da kupuju planski kako ne bi došlo do obmane.
Inače, istraživanja su pokazala kako se 80 posto proizvoda kupuje zbog niske cijene, a samo 20 posto zbog kvalitete.
Da potrošači moraju otvoriti četvere oči, smatra i Dušan Srdić, predsjednik Udruženja potrošača Reakcija iz Banjaluke.
– U većim gradovima takvih primjera nema baš puno. Desi se da neki trgovac pokuša muljati i prepravljati rokove, ali ipak je to veći problem u manjim sredinama, gdje se trgovine i granapi slabije kontrolišu. Osim toga, problem je i sa sniženim cijenama. Bez obzira na to o kojem se sniženju radi, trgovac je obavezan da svaki pojedini proizvod koji je na sniženju ili rasprodaji, jasno i vidljivo označi cijenom prije i cijenom poslije sniženja. To često nije slučaj, tako da se dešava da cijene proizvoda na policama i na kasi nisu usaglašene, kaže Srdić i dodaje da građani ovakve primjere trebaju prijavljivati.
– Tu je i deklaracija koja je obavezna i svaki proizvod mora sadržavati najmanje naziv, tip i sastojke proizvoda, naziv i punu adresu proizvođača, a za uvozne proizvode i naziv i sjedište uvoznika te zemlju porijekla. Zemlje Evropske unije imaju zakone koji osiguravaju da su svi proizvodi koji se kupuju sigurni po zdravlje potrošača, a najrasprostranjenija je sigurnosna norma CE, rekao je Srdić.
Rok upotrebe
Kako je istakao, rok trajanja hrane predstavlja razdoblje tokom kojeg je hrana sigurna za upotrebu, ali samo ako su zadovoljeni uslovi pravilnog transporta, skladištenja i upotrebe.
– Zato je bitno razlikovati kad je na namirnicama rok trajanja naveden kao datum minimalne trajnosti – najbolje upotrijebiti do ili najbolje upotrijebiti do kraja ili kao upotrijebiti do. Nakon isteka datuma minimalne trajnosti, hrana će biti sigurna za konzumaciju još neko vrijeme, pod uslovom da je pakovanje neotvoreno i neoštećeno. To se najčešće odnosi na čajeve, kafu, tjesteninu, začine, keks i sokove, napomenuo je Srdić.
