Smatraju da to čini po nalogu Washingtona, u sklopu priprema za objavljivanje regionalnog mirovnog plana američkog predsjednika Donalda Trumpa, poznatog kao "sporazum stoljeća".
Izjava Erana Etziona, bivšeg zamjenika direktora izraelskog Nacionalnog vijeća za sigurnost, u kojoj kaže da su interesi Tel Aviva s državama Zaljeva privremeni i da Izraelu više odgovara savez s Iranom i Turskom, odražava bezglasan stav u Izraelu prema Netanyahuovim politikama normalizacije odnosa sa Saudijskom Arabijom, zaljevskim i afričkim državama te marginaliziranja turske uloge u regionu.
Bez obzira na skrivene rasprave koje se vode unutar Izraela o budućnosti odnosa s Turskom u eri predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, analitičari tvrde da u Tel Avivu postoji gotovo jednoglasan stav o tome da je Ankara odgovorna za krhki izraelsko-turski savez.
Razlog za to su Erdoganova podrška palestinskom pitanju, Pojasu Gaze, islamskim pokretima i organizacijama širom svijeta, kao i njegov diplomatski pristup u odnosima s Iranom.
Zajednički neprijatelj
Yoav Stern, stručnjak za arapska i palestinska pitanja, tvrdi da dešavanja na Bliskom istoku koja idu u pravcu zatopljenja odnosa između Izraela i arapskih država predstavljaju samo prvi korak u većem projektu na čijoj se realizaciji radi, a tiče se Trumpovog mirovnog plana.
Ističe da će spremnost arapskih država da plate cijenu kako bi normalizirale odnose s Izraelom obavezati Tel Aviv da u budućnosti prihvati Trumpov plan o uspostavljanju palestinske države, čak i ako budu postojali problemi na granici i u glavnom gradu Jerusalemu.
Smatra kako su aktualne regionalne promjene i normalizacija odnosa s Izraelom uzrokovane onim što je nazvao kao "zajednički neprijatelj" umjerenih arapskih zemalja i Izraela, odnosno Iran sa svojim nuklearnim programom i ekspanzionističkim planom.
Naglašava da je Netanyahu, koji je godinama upozoravao izraelsko društvo na opasnost od Irana, uspio posijati taj strah i kod pojedinih arapskih i muslimanskih zemalja, pogotovo što se u tome slaže s američkim predsjednikom.
Preklapanje interesa
Na pitanje Al Jazeere o tome da li je savez formiran sa Saudijskom Arabijom i umjerenim arapskim zemljama privremen ili će opstati duže vrijeme, Stern je odgovorio: "Odgovor nije u Izraelu, nego u Rijadu i arapskim prijestolnicama. Tel Aviv je, i po nalogu iz Washingtona, zainteresiran za javni i čvrsti savez s Arapima zbog sličnosti ili preklapanja njihovih interesa, a ne za savez kojim bi se interesima upravljalo iza kulisa, što je bio slučaj do sada."
Stern kaže kako ne vjeruje da u ovoj fazi postoji tursko-izraelski savez u pravom smislu te riječi, kao što je to bilo nekada ranije.
Smatra da su Erdoganov pristup, podrška i zalaganje u regionalnim pitanjima, među kojima se posebno ističu pitanje Palestine, islamskih pokreta i organizacija, iranski nuklerani program i rat u Siriji uznemirujuća pitanja za Izrael, koji je shvatio da su interesi koje ima sa Saudijskom Arabijom bliži i značajniji od održavanja krhkog saveza s Turskom.
Privremeni savezi
Politički analitičar Akiva Eldar smatra da, uprkos krhkosti saveza između Turske i Izraela zbog Erdoganovih stavova kojima se protivi politikama Netanyahua i njegove Vlade, izraelske institucije svih nivoa smatraju kako je potrebno zadržati i jake odnose s Ankarom, pogotovo što bi odnosi sa Saudijskom Arabijom i zaljevskim i muslimanskim zemljama koje uspostavlja Netanyahu mogli biti privremenog karaktera, čak i ako potraju godinama.
Eldar je naglasio za Al Jazeeru da Netanyahu svoje aktivnosti na Bliskom istoku i Arapskom zaljevu provodi prema vrhovnim naredbama svog saveznika Trumpa, koji je najavio povratak Amerike na Bliski istok, s ciljem da vrati svoje interese nakon slabljenja američkog utjecaja na tom prostoru u vrijeme bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame.
Ističe da Netanyahu postavlja temelje za "sporazum stoljeća" kroz zatopljenje odnosa sa susjedima Arapima.
Ovaj politički analitičar odbacuje mogućnost da savez sa Saudijskom Arabijom bude alternativa za Tursku i Evropu, uprkos Netanyahuovim pokušajima kroz aktivnosti u arapskim zemljama da zabije klinove i posije razdor među Arapima.
To je isti pristup koji ima i u odnosima s Evropskom unijom, gdje se susreće i grli s čelnicima država, populističkim strankama i desnicom.
Tako stvara situaciju u kojoj se razbija konsenzus, u arapskom svijetu ili čak u Evropi, protiv izraelske okupacije arapskih teritorija.
Smatra da Netanyahu, kroz promoviranje normalizacije odnosa s arapskim i muslimanskim državama, traži spas od unutrašnjih kriza u zemlji s kojima se suočava, poput nestabilnosti koalicijske Vlade, eskalacije na frontu s Gazom i podvrgavanja istrazi u nekoliko slučajeva pod optužbom da je umiješan u korupciju.
"Netanyahu svojim turnejama, čiji je cilj normalizacija odnosa, želi utjecati na javno mnijenje u Izraelu uoči predstojećih izbora i uvjeriti ga u mogućnost mira s arapskim državama bez činjenja bilo kakvih ustupaka ili nečega zauzvrat", kaže ovaj politički analitičar.
Obnova pregovora
Nimrod Goren, direktor Izraelskog instituta za vanjsku politiku Bliskog istoka i Izraela - Mitvim, kaže da izraelska javnost pridaje veliki značaj poboljšanju odnosa s arapskim umjernim državama i da ogromna većina smatra kako je saradnja s arapskim državama moguća.
Međutim, i pored toga, čak 40 posto izraelske javnosti izjavilo je da im nije stalo do posjete bilo kojoj arapskoj državi, čak i nakon uspostave normalnih odnosa između Izraela i njegovih susjeda, prema indeksu ovog instituta.
Kada su u pitanju Netanyahuova nastojanja da normalizira odnose s arapskim državama, Goren za Al Jazeeru pojašnjava da rezultati indeksa Mitvim instituta za 2018. godinu pokazuju uzlazni trend zadovoljstva javnosti po pitanju vanjske politike Izraela, posebno u pogledu odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Međutim, jasno je da je izraelska javnost zainteresirana da vidi nekoliko bitnih promjena, uključujući i obnovu mirovnih pregovora s palestinskim vlastima.
Ističe da rezultati indeksa ukazuju na zabrinjavajuće trendove kada je riječ o Turskoj i Evropi, s obzirom na to da većina izraelske javnosti vidi EU kao neprijatelja Izraelu, a ne kao prijatelja ili saveznika.
Isti je slučaj i s Erdoganovim režimom, uprkos činjenici da je Evropa značajan politički, ekonomski i sigurnosni partner Izraela.
