Hercegovački krš dom je najotrovnije i najopasnije zmije u Europi – poskoka. Protuotrov se u BiH ne proizvodi i teško se nabavlja. Istovremeno, zmijolovci ovu otrovnicu farmaceutskim kompanijama prodaju za 40 do 50 eura.
“Poteškoće u opskrbi postoje već nekoliko godina i to nakon što je Imunološki zavod u Zagrebu, od kojeg se isti nabavljao, pretrpio poteškoće u poslovanju. Sada doze nabavljamo preko Banja Luke od beogradskog Instituta za virusologiju, cjepiva i serume ‘Torlak'”, kaže za Deutsche Welle Jurica Arapović, specijalist infektolog sa Univerzitetske kliničke bolnice Mostar. Dodaje da potrebe ovise o učestalosti i broju pacijenata, a do sada su u 2018. imali desetak slučajeva i trenutno ima dovoljan broj doza protuotrova.
I Zlatko Guzin direktor Kliničke bolnice Dr. Safet Mujić u Mostaru, za DW je potvrdio da trenutno imaju dovoljno doza cjepiva protiv ugriza zmija otrovnica, dok je pomoćnik direktora za medicinske poslove Doma zdravlja u Mostaru, Zdenko Klarić kazao da je zamjetna nestašica, ali da pacijenti to ipak ne osjećaju.
“Oskudica je jer Imunološki institut u Zagrebu, gdje se nabavljao lijek, više ne funkcionira te se trebalo naći druge dobavljače. Oni su za Hercegovinu proizvodili više vrsta antiseruma od kojih je primarni bio protiv ugriza poskoka, te malo manje od šarke. Ali pravo je čudo kako u Hercegovini ipak bilježimo mali broj ugriza s obzirom da je ovdje poskokovo stanište, i prosječno se desi oko 20-ak ugriza godišnje”, komentira za DW veterinar Stjepan Prgomet podsjećajući da se u BiH uopće ne proizvodi antiserum protiv ugriza ove otrovnice.
Poskoci kao kućni ljubimci
Dok su informacije o nestašici i otežanoj nabavci antiseruma protiv ugriza opasne zmije otrovnice uznemirile Hercegovce, Dragi Lečiću iz malog hercegovačkog sela Žrvanj kod Ljubinja poskoci su, doslovno, kućni ljubimci.
Ovaj 60-godišnjak, električar po struci, skoro cijeli život bavi se i jednim od najopasnijih poslova na svijetu – hvatanjem poskoka. On to radi po narudžbi farmaceutskih kompanija iz Slovenije, ali i beogradskog Instituta “Torlak”, od kojih se trenutno za potrebe bh tržišta i nabavljaju antiserumi. Jedan odrastao primjerak poskoka na tržištu vrijedi od 40 do 50 eura. Drago ne zna koliko ih je do sada ulovio i kaže da je odavno prestao brojati.
“Za potrebe snimanja filma ‘Na mliječnom putu’ Emira Kusturice ulovio sam ih 30, a ovog ljeta, do spetembra, za jednu farmaceutsku kuću trebao bih uloviti oko 50”, kaže on, prebirajući brojne dogodovštine ovog opasnog posla.
“Poskok se od čovjeka brani”
Dok je u velikoj, izbušenoj plastičnoj boci već čuvao dva uhvaćena poskoka, sa svojim bratom Neđeljkom za Deutsche Welle demonstrira hvatanje trećeg.
“Kao djeca smo hvatali šargane i nosili ih na otkup i to je postalo potpuno normalno. Ipak, uvijek treba biti na oprezu. Prije ih je bilo puno više jer je u selu živjelo više ljudi, uzgajale se i mnoge životinje. Danas se treba više potruditi da ih se pronađe”, kaže Drago puštajući poskoka da se za potrebe fotografiranja još malo “slobodno šeće” po travi.
I sam je prije desetak godina bio žrtva poskoka i zahvaljujući brzoj medicinskoj pomoći danas nema posljedica.
“Poskok ne napada čovjeka, on se od njega brani jer osjeća opasnost i u susretu s njim najbolje je odmaknuti se. Ponekad mi se čini da se ljudi ipak previše boje i u svom strahu postaju žrtve. Jednom me je posjetila novinarska ekipa i kada je snimatelj vidio zmije bacio je i kameru i mikrofon i pobjegao. Treba biti samo priseban, polako se udaljiti i ne učiniti pogrešku koja bi vas mogla stajati života”, savjetuje ovaj vrsni zmijolovac.
Zahvaljujući upravo njemu, po život opasan otrov ljutih hercegovačkih poskoka poslužit će za dobivanje spasonosnog lijeka i tako se kao antiserum ponovno “vratiti” i u hercegovačke apoteke.
Čini se da Hercegovci ne bi trebali brinuti dok ovaj zmijolovac s drvenom štipaljkom tumara kršem sela Žrvnja.
