Kada je projekt talibanizacije Afganistana počeo jačati, paralelno s njim porasli su i problemi afganistanskog naroda. Sve to je utjecalo da mnogi mladi brzo donesu odluku o trajnom napuštanju zemlje i upute na put u nepoznato, ka neizvjesnoj budućnosti.
Zbog toga je i 27-godišnji Nesar, kao nekolicina njegovih vršnjaka, odlučio napustiti Afganistan i krenuti u potragu za sigurnijom budućnošću.
Put u nepoznato
"Svaki dan su se dešavale neke eksplozije, zato što je proces jačanja talibana u Kabulu bio najjači. Ali, nije to jedini razlog zbog kojeg ljudi napustaju Afganistan. Postoji još mnogo drugih razloga. Iz Afganistana sam krenuo u Iran, gdje sam boravio samo jednu sedmicu, a nakon toga se ilegalnim putevima krenuo ka Turskoj, u koju sam stigao uz mnogo napora i muke. Tamo sam počeo raditi i prvi put živjeti neki normalan život, bez pucnjave i bombi", počinje svoju priču Nesar.
"S obzirom da Turska nije imala nikakav program za prihvat migranata, niti je imala opciju davanja azila, nakon dvije godine napustio sam Tursku i s prijateljem krenuo ka Grčkoj. Tamo sam imao vrlo neugodno iskustvo. Spavao sam na ulici, danima nisam ništa jeo i odlučio sam krenuti vrlo teškim i napornim putem, kroz šume i planine, kako bih došao u Srbiju. Uspio sam u tome nakon vrlo napornog desetodnevnog putovanja."
Nakon provedenih mjesec dana u kampu u Srbiji, Nesar je počeo tragati za načinima ulaska u zemlje Evropske unije. Dobio je mnogo pozitivnih informacija o Bosni i Hercegovini i odlučio pokušati ući u ovu zemlju, u koju je došao ilegalnim putevima. Sve to je učinio, kaže, jer želi živjeti normalnim životom, a smatra da, kao ljudsko biće, na to ima potpuno pravo.
Teški uslovi u kampu
"U Bosni i Hercegovini sam upoznao mnogo zanimljivih i različitih ljudi. Neki od njih vole migrante, a neki ih mrze. Mnogi od njih pomažu migrante i hvala im na tome. Bog ih blagoslovio. Sve ovo mi izuzetno teško pada i osjećam veliku bol u duši zbog ovih ljudi i uslova u kojima se nalaze. Kada sam bio mlađi, razmišljao sam da ću, nakon što studiram, promijeniti svoj život na bolje i ostvariti udobniju i bolju budućnost, ali još uvijek nisam uspio proživjeti dan bez neke muke, problema i borbe sa životom", priča Naser.
Po dolasku u Bihać smješten je u privremeni kamp Borići. Uslovi su bili katastrofalni, jer objekat nekadašnjeg Đačkog doma u potpunosti je devastiran, bez krova, prozora, poda, struje i grijanja. Jedan obrok dnevno nije bio dovoljan za potrebe velikog broja migranata koji su tu boravili. Zbog čega je bilo nužno otvoriti novi kamp. Ubrzo je, s lokalnim vlastima i vlasnikom nekadašnje fabrike razhladnih uređaja BIRA, dogovoreno da prihvatni centar bude smješten u halama ove fabrike i Nesar je, zajedno s ostalim migrantima, prebačen u novootvoreni kamp.
"Ovdje, također, ima mnogo problema i veliki je broj migranata. Ovaj prostor je premalen za ovoliki broj migranata, a trenutno ovdje boravi oko 1.500 osoba. Zamislite kako to izgleda kada ovoliki broj ljudi treba ručati u vrlo maloj kuhinji, ili da se istuširaju nekoliko puta sedmično? Pored toga, imamo problema s medicinskom podrškom. Kada neko treba ići ljekaru, mora čekati na transport, a to zna potrajati. Zato bih zamolio sve one koji ne vjeruju u kako teškim uslovima mi ovdje živimo da dođu na lice mjesta i iz prve ruke se uvjere u sve što sam naveo", kaže razočarani Nesar.
Uprkos svemu, Nesar kaže da migranti imaju veliko poštovanje prema narodu Bihaća i Bosne i Hercegovine, ali i dodaje kako bi volio da lokalno stanovništvo, također, ima poštovanja prema njima i da na njih gleda kao na normalna ljudska bića. Ništa više.
'I mi migranti smo ljudi'
"Nije lako biti u ovoj situaciji u kojoj se danas ovdje nalazimo. Zima je ovdje jako hladna, a grijanje radi samo dva sata dnevno. Nemamo zimsku odjeću i obuću, zbog čega je velik broj migranata bolestan. Hrana je slaba i nedovoljna za dnevne potrebe djece i mladih osoba, zbog čega može doći do pojave drugih bolesti. Nismo opasni ljudi, niti smo ubice, mi smo samo ljudi, kao i vi. Jednom ćemo otići odavde, zato hajde da cijelu ovu situaciju učinimo boljom", apelira Nesar.
Nada se, a nada i snove mu niko ne može zabraniti i oteti, dodaje, da će, nakon zime, uspjeti pronaći način i put da ode u neku od evropskih zemalja i počne novi život, s boljim uslovima i pravima od onih kakva je imao u Afganistanu i ostalim zemljama kroz koje je do sada prošao.
"Govorim četiri jezika i poznajem nekoliko različitih poslova. U Afganistanu sam završio studij elektrike, i to dobro znam raditi. U Turskoj sam naučio izrađivati sve vrste reklama koje se s vanjske strane ugrađuju na objekte. Pored toga sam još i varioc i imam određeno iskustvo u tome. Tako da mislim da mi u Evropskoj uniji neće biti teško pronaći posao", optimističan je Nesar.
