Ministrice Ćemalović, da li je zdravstveni sistem Unsko-sanskog kantona ojačao u posljednje dvije godine kako bi se mogao nositi sa migrantskom krizom u kantonu?
PIŠE: FAHRUDIN BENDER
- Dobili smo jedno sanitetsko vozilo od 30.000 eura. Međunarodne organizacije sufinanciraju četiri privremena migrantska centra u USK-u, ali kada je u pitanju Vučjak, tu niko ni feninga ne da. Pomažu nam samo organizacije Crvenog križa, od Turske, Njemačke, Slovačke, Austrije do Švicarske.
Ekonomski migranti
Na Vučjaku su šatori Turskog crvenog križa, Bavarski crveni križ je donirao četiri kontejnera sa tuš-kabinama i toaletom. Jedan kontejner je namijenjen za sanitet, međutim, ja nemam način da to održavam, jer u Ministarstvu nije predviđena ni marka za migrante, mi to nemamo. Mene iritira i dosadašnja politika, sredstva su bila direktno usmjerena za smještaj, odjeću i liječenje migranata. Naravno, oni potpišu ugovor sa zdravstvenim ustanovama za ljekare koji vrše preglede, ali naša zajednica ne osjeti ništa od tih programa.
Da li se promijenila politika prema migrantima u USK-u i da li je Vučjak vrhunac ove drame?
- Sedra i Borići, gdje su smještene porodice sa djecom i maloljetnici bez pratnje, nikada nisu bili upitni, brojni građani ovog kantona prema njima pokazuju puno empatije. Međutim, kada se radi o Biri i Miralu, tu je veliki problem, uglavnom su u pitanju ekonomski migranti, vojno sposobni, odrasli muškarci koji dolaze zbog raznih stvari. Nama nije nepoznato da je njima cilj EU, da smo na njihovoj ruti, ali oni svakodnevno uzrokuju tuče u Biri i Miralu, tuku se po ulicama. To je bio i povod otvaranju Vučjaka van grada, da se sa ulice i iz parkova takvi migranti dislociraju. Hiljadu dezorijentiranih ljudi na cesti u jednom gradu, kako u Bihaću, tako i u Velikoj Kladuši, u jednom momentu doprinijelo je da se i građani osjećaju kao da su u zatvoru. Operativna grupa čiji sam i ja član znala je da im se Vučjak baš neće dopasti, ali smo to morali učiniti.
Koja je bila najgora situacija s kojom ste se nosili?
- Ona prošla tuča u kojoj je učestvovalo 300 migranata imala je jako mnogo povrijeđenih, pa je neposredno prije toga bio i onaj požar u Miralu i bilo je mnogo opekotina. U nas su ortopedija i kirurgija bile danima blokirane zbog migranata. Bilo nam je nestalo čak i zavojnog materijala. Šta da se desila tada jedna saobraćajka sa više povrijeđenih, mi ne bismo imali gdje smjestiti naše građane. Ja sam rekla predstavnicima IOM-a i DRC-a: izvolite, uradite nešto za našu Kantonalnu bolnicu, za zdravstvo.
A zarazna oboljenja?
- Kad se desi slučaj aktivne tuberkuloze u jednoj Biri, gdje je znalo biti i dvije hiljade migranata, onda je to nama veliki problem. Mi kada oboljelog i smjestimo u Kantonalnu bolnicu, svaki drugi od njih nama pobjegne. Ne znamo gdje završe, da li negdje privatno u smještaju, preko granice ili je u gradu, u nekom kafiću, u trgovačkom centru, bankama, pošti, jednostavno, oni su bez kontrole.
Zašto ne postoji karantin za migrante?
- U Biri imamo određene prostore kao karantenu za oboljele. U Vučjaku imamo šator gdje smo odvojili ove slučajeve sa skabijesom. Mi smo određeni broj oboljelih htjeli sa Vučjaka hospitalizirati u Kantonalnoj bolnici, za drugi dio smo tražili da budu prebačeni u karantenu u Biri. Međutim, oni se u putu jednostavno izgube i više ih ne možemo naći. Ti su ljudi N.N., oni daju izmišljena godišta, imena kojima se predstavljaju su upitna, kod njih je sve upitno.
Meni nije jasno da su to slučajevi koji mjesecima putuju Balkanom i da dolaze k nama bez ijednog dokumenta, a prošli su Grčku, Makedoniju i Srbiju. Nije moguće da se negdje nisu registrovali. Sad kada su kod nas registrovani, i Hrvatska i Slovenija ih vraćaju nama. Neprihvatljivo je da u USK-u sada ima pet centara, a da država BiH šuti. Eto, ima i taj centar Ušivak, ali kad god smo mi vratili u Ušivak određena lica, ona su se opet pojavila kod nas u Kantonu. Neprihvatljivo je i da u RS-u nema nijednog centra ni u Hercegovini! Pa nije Bosna i Hercegovina samo Sarajevski i Unsko-sanski kanton. Ako će postojati neka migraciona politika, onda ona mora da bude stvar cijele države.
Vi ste upozoravali javnost o zaraznim oboljenjima među migrantima, a ipak, na Vučjaku nema ljekara da ih liječe?
- Kao zdravstveni radnik i ministar zdravstva, ja sam izrazila zabrinutost za higijensko-epidemiološku situaciju. Hitno smo reagovali da se toaleti i tuševi postave na Vučjaku. Ministarstvo zdravstva doista nema financijske podrške, ja sam često upućivala naše ljekare na teren, ali ne mogu ja Domu zdravlja naložiti da uputi svoj tim i vozila, a ne plaćam ih za to. Prema tome, oni nisu u obavezi poslušati, jedino da se proglasi vanredno stanje, pa da ja idem naredbom prema zdravstvenim ustanovama. Nema naredbi, postoji samo dobra volja.
Zar ne smeta susjednoj Hrvatskoj to što je Vučjak na samoj granici?
- Da budem iskrena, kako njima nije smetalo što su nama na granicu stavili nuklearni otpad. Ja sam njih to htjela pitati, možda me zato nisu ni vodili u Bruxelles. Oprostite, susjedi, ali zar mislite da je veća opasnost od migranata nego od nuklearnog otpada pored Une? Migranti će preći granice na bilo koji način, čak i ako budu vraćeni. Ali, šteta koja nam može stići sa Trgovske gore mora imati svoje posljedice i nekoliko narednih vjekova.
Da li je istina da migranti nailaze na nasilje u pokušaju da pređu u Hrvatsku?
- Ja imam samo neoficijelne informacije. Ljekari kažu da ti momci koji bivaju vraćeni, osim toga što su iscrpljeni i dehidrirani, često izgledaju kao da je nad njima primjenjivana sila. Oni tvrde, ali mi nemamo dokaze da je to hrvatska policija radila.
Pričam ti priču
Zbog blizine granice, njih najčešće vrate u Veliku Kladušu. Ja mislim da to ima evidentirano u hitnoj medicinskoj pomoći, ja nisam nikad insistirala, ali sad ću tražiti informaciju o broju pregleda vraćenih migranata u ovoj godini i o vrstama evidentiranih povreda.
Kada očekujete jenjavanje krize sa migrantima?
- Zabrinjavajuće je to što Evropska unija pokazuje empatiju prema migrantima dok su u Bosni i Hercegovini, šalju im pomoć, a istovremeno Hrvatsku opremaju, tamo se stavljaju žice, nabavljaju dronovi. Ja ni Hrvatskoj ne zamjeram koliko našoj državi koja nije upotrijebila sistem da zaštiti istočnu granicu. S te strane se migranti puštaju, a ovdje je granica sa Hrvatskom blokirana. Istovremeno, nama se pričaju priče kako su oni ovdje privremeno i u prolazu. To “u prolazu” traje evo već dvije godine.
