Vi ste jedan od načelnika sa najviše uzastopnih mandata. Već šesnaest godina ste na čelu Cazina a na predstojećim izborima ste ponovo kandidat. Da li je to puno i kako komentarišete prijedloge da se broj načelničkih mandata ograniči na maksimalno dva?
Činjenica je da živimo u demokratskoj državi u kojoj građani lošeg načelnika mogu smijeniti već nakon jednog mandata, što se nerijetko i dešava. S druge strane, nemoguće je osvojiti tri ili četiri mandata, a da to nije produkt poboljšanja koja su građani osjetili u svojoj lokalnoj zajednici. Onog momenta kada građani ne budu zadovoljni mojim radom, a opozicija ponudi kandidata boljeg od mene, ja više neću biti gradonačelnik i to je vrlo jednostavno objasniti. Tako demokratija funkcionira i vještačka ograničenja mogu samo biti kontraproduktivna. Pet ili deset posto glasova više na svakim izborima takođe, potkrepljuje ove tvrdnje. Ali ono šta ja uvijek ističem jeste činjenica da svi rezultati mojih proteklih mandata nisu priča samo o meni. Da građani Cazina nisu izrazito proaktivni i poduzetni, vrijedni i željni pozitivnih promjena, ne bi smo sve ovo zajedno postigli i ja sam najponosniji na tu činjenicu.
Ali ste i na svake izbore kretali sa bolje pozicije?
Pozicija se, kako sam već rekao, izgrađuje radom i rezultatima. Ništa vam ne može pomoći ukoliko nemate vidljive rezultate i u tom je pogledu upravo pozicija načelnika ili gradonačelnika najjasnija jer smo najdirektnije u svakom trenutku povezani s građanima. Upravljanje lokalnom zajednicom traži realne projekte i poteze koji se i vide i osjete, a ukoliko tom procesu pristupite sasvim posvećeno onda stalno stremite novim izazovima koji za vas jesu bolja početna pozicija na svakim izborima, ali su prije toga napredak za građane koje predstavljate i među kojima živite.
Šta biste izdvojili kao najvažnija postignuća tokom vaša četiri mandata na mjestu načelnika?
Napravili smo ambijent i razvili svijest kod naših građana o tome da se može bolje. I to u svakim okolnostima. Ono po čemu je Cazin poznat jeste ta orijentiranost ka poslu i to od poljoprivrede pa do savremenih tehnologija. Imamo najviše registriranih poljoprivrednih gazdinstava u Federaciji BiH, a možda i u državi. Ne čekamo i ne tražimo izgovore, idemo proaktivno. Najbolji primjer za to je poslovna zona u koju smo uložili oko pet miliona maraka. Za nju smo otkupili privatno zemljište jer nismo imali zemljišta u svom vlasništvu. Dakle, dok neke druge lokalne zajednice ne znaju šta da rade sa državnim zemljištem mi smo otkupljivali privatno da bismo privukli investitore. U toj poslovnoj zoni je njemački investitor već pokrenuo proizvodnju namještaja i sva proizvodnja ide u izvoz. Imamo i još puno zainteresiranih investitora, iako je trenutna pandemija malo usporila te procese.
Osim što je stekao status grada, Cazin je danas grad u punom smislu te riječi. Uredili smo gradsku jezgru i dali joj moderan europski izgled, unaprijedili smo infrastrukturu na cijeloj teritoriji i danas ovdje gotovo nemamo više makadamskih puteva. U asfaltiranje i sanaciju putne infrastrukture smo samo u zadnje četiri godine uložili preko pet i pol miliona KM, ne računajući ovu godinu u kojoj smo za tu namjenu odvojili 1.8 miliona. Širimo vodovodnu i razvijamo kanalizacionu mrežu što je potpuno izjednačilo životne uvjete u gradu i svakom drugom naselju na cijelom području Grada, koje administrativno prekriva oko 365 km2. Sam grad se sve vrijeme izgrađuje i mijenja vizure. U zadnje dvije godine izgrađeno je oko 300 novih stanova što je građevinski sektor takođe, podiglo u sami vrh. Cazin je danas jedna vrlo lijepa i za život ugodna sredina i sa jačanjem privrede i otvaranjem novih radnih mjesta će doživjeti svoj puni sjaj. Imamo ogromne potencijale i ja vjerujem da ćemo ih, uz Božiju pomoć, naše dosadašnje rezultate i zajedništvo, posebno razviti u narednim godinama.
Pandemija koronavirusa je pogodila ekonomiju cijele države pa i svijeta, da li će se to odraziti i na Cazin i u kojoj mjeri?
Nama je od početka bilo najvažnije sačuvati ljudske živote i siguran sam da smo u tom pogledu izuzetno odgovorno reagirali. U Cazinu smo na samom početku pandemije uspjeli u roku od 24 sata napraviti izolatorij koji je imao bolje uvjete od onih koji su poslije nas pravljeni u većim sredinama. Nismo čekali nikakav viši nivo vlasti , to je bilo već 25. marta i mislim da niko nije brže i organizovanije reagirao i to je nešto što se pamti. Tako je i sa mjerama za pomoć privredi.
Na to se, ustvari, odnosilo prethodno pitanje, šta Grad Cazin poduzima kad je u pitanju oporavak od ekonomskih posljedica pandemije?
Odmah smo u startu reagirali tako što smo spasili proljetnu sjetvu. To je čak bilo vrijeme zabrane kretanja i imali smo, kao i svi u zemlji, policijski sa i sve je to prijetilo da upropasti sjetvu. Za 3.000 poljoprivrednika smo izvršili nabavku sjemenskog materijala, organizirali distribuciju i odvojili 1.5 miliona KM u budžetu za otkup tako da poljoprivrednike ohrabrimo da siju bez obzira na neizvjesnost koju nosi pandemija. Ponosni smo što je ova ideja krenula iz Cazina i što su je odmah prihvatile i brojne druge sredine u BiH. I za jesenju sjetvu smo pripremili sjeme pšenice za oko hiljadu korisnika.
Takođe, osigurali smo 250.000 KM poticaja za 50 novih poslovnih subjekata, a spremili smo i olakšice za postojeće tako da, što je moguće više, ublažimo posljedice pandemije. U Cazinu se i u pandemiji moraju otvarati novi privredni subjekti i s njima nova radna mjesta. Nastojali smo, a to činimo i sada, sačuvati dobru atmosferu u našoj zajednici, pokazati solidarnost i potaknuti sve društvene segmente na pozitivan i hrabar odnos prema ovom problemu na čije izazove još uvijek svi odgovaramo u hodu.
Nemoguće je pričati sa sagovornikom iz Unsko-sanskog kantona a ne dotaknuti se pitanja koje je najaktuelnije u Krajini – migrantske krize. Kako ona utječe na Cazin i kako ocjenjujete mjere koje se poduzimaju?
Što se tiče migrantske krize, sav teret je na nama koji živimo ovdje na području Unsko- sanskog kantona. Mi smo učinili sve što je u našoj moći, pomagali i pomažemo te ljude, zbrinuli smo djecu migranata, obezbjedili im smještaj i školovanje. Rubna područja i sredine uz samu granicu s Hrvatskom su apsolutno ugroženi u svakom pogledu i to traje već tri godine.
Unatoč tome što smo se na određen način i navikli da se kroz historiju za skoro sve moramo pobrinuti sami, ovo je zaista pitanje u koje, sve dok se ne uključi država čiji je to posao,neće biti konkretnih promjena. Svjestan sam da se svi mi zvaničnici iz Unsko- sanskog kantona u tom pogledu ponavljamo, ali to su činjenice i nepravda koja se nanosi stanovništvu ovog dijela Bosne i Hercegovine je zaista velika.
