Prvomajsko popodne u Sarajevu. Prvi maj se koristi za laganu šetnju, opuštanje. No, neki ipak danas rade. I oni koji su danas opušteni i oni koji danas rade, uglavnom se susreću sa istim problemima, radnička prava su im narušena, prenosi N1.
Pitali smo građane da li imaju razlog da se raduju prvom maju i evo šta su nam kazali:
"Huuuuh. Neki imaju neki nemaju. Neki imaju dobar razlog da se raduju. Trideset posto povećanja gasa ono onako udar na državu. (N1: A drugi?) Upregni pa rintaj!"
"Praznik rada. Odmaranje od posla. Ko ima. Ja srećom imam."
"Prvi maj u socijalizmu značio a danas ne znači. (N1: Zašto?) Vidite i sami šta se radi i šta se čini. Niko ne poštuje radničku klasu. Fabrike stale, ne rade. Narod bježi, narod ide. Gdje je bolje živjeti"
Živjeti a ne preživljavati od svog rada žele Sindiklaci i radnici koji su se okupili u Zenici. “Rad je važniji od kapitala – rad stvara kapital”, poručilo je 2.000 okupljenih na platou ispred “Željezare”.
"Nije slučajno što smo pred Željezarom i u Zenici. Prvi maj, vjerovatno je Zenica jedini grad u BiH gdje se prvi maj može koliko toliko obilježiti na dostojanstven način", kazao je Avdija Halilović bivši radnik "Željezare" Zenica u stečaju.
"Poruka vlastima, moraju se ozbiljno pozabaviti radnicima. Jer radnici su država. Ako ne pozabave radnicima omladina nam ode vani. Ostaćemo samo država penzionera", poručio je Kenan Mujkanović iz Saveza samostalnih Sindikata BiH.
Sociolog Esad Bajtal kaže da je radnička klasa opljačkana. Firme, kao narodna imovina, su rasprodate sumnjivim privatizacijama, a novac je otišao u privatne džepove.
"Situacija se govoreći malo dijalektički totalno promijenila. Neradnici slave praznik rada, a radnici nisu u stanju da mu poklone bilo kakvu pa ni jednodnevnu pažnju", kazao je Bajtal.
Konkretnu pažnju nemaju ni Sindikati prema radnicima smatra Mersiha Beširović predsjednica Sindikata trgovine BiH. Borba za radnička prava traje 365 dana u godini, a radnici zaslužuju osim plate i dostojanstveniji rad.
"Ono što nije dobro jeste što je stanje u Sindikatima u sindikalnom pokretu takvo kako jeste. I po entitetskim linijama i međusobnim. I vrlo često ličnom interesu pojedinaca. Vrlo često se spominje u kontekstu uticaja politčkih partija na sindikat, vrlo opravdano! U konačnici što je po meni najbolnije nema povjerenja u sindikat. I to je onaj po meni glavni uzrok zbog kojeg je stanje radničih prava u BiH tako loše", istakla je Beširović.
Loše plate su i u Republici Srpskoj smatraju iz Saveza Sindikata RS-a. Na današnjem sastanku predstavnika granskih sindikata i Vlade RS-a. Zahtjev prema vlasti u ovom entitetu jeste da do 1. jula najniža plata iznosi 500 konvertibilnih maraka.
"Kada podignete najveću platu ona faktički gura sve druge plate, koje se moraju povećati. U tome i jeste snaga te najniže plate. Potpuno sam sigurna da ni vlast ni poslodavci nemaju izbora. Da bi imali radnike koji će raditi i stvarati profit i čuvati socijalnu stabilnost i činiti je boljom i kvalitetnijom, moraju se povećati plate", poručila je Ranka Mišić, predsjednica Sindikata RS-a.
Pravo na dostajanstvenu platu, besplatno školstvo i zdravstvo, te život na nivou ljudsko dostojanstva su prava koja je nekada imao a danas nema radnik u BiH, tvrdi sociolog Bajtal. Te dodaje da je pravo na život – prirodno pravo svakog radnika.
"Danas kad su sva ta prava uskraćena, kad su sve te osmice pobrisane. Pa niti radiš 8 sati, pa se nemaš od čega odmarati i kulturno uzdizati, a nisi u prilici da kupiš knjigu, dvije 5, 15 godišnje. Ona ako nemaš ni jedno ni drugo – kako zaspati? Dakle nemaš miran san. Bdiješ danju i noću jer su ti sve uzeli. I onda te optužuju za pobunu kada kažeš: Ja sam gladan, ja sam žedan, ja sam go, ja sam bos", kazao je Bajtal.
Kada su prije 144 godine, radnici u Čikagu zahtjevali da 8 sati rade, 8 sati odmoraju i 8 sati se kulturno obrazuju, to je bilo opšte prihvaćeno i u BiH. Danas u našoj zemlji ovaj balans je izmjenjen, radi se mnogo više, odmara se malo, a plate su loše.
