Gospodine Planert, Vi ste pomagali ljudima iz Bihaća tokom rata. Sada pomažete migrantima, koji u sve većem broju stižu u Bihać i koncentriraju se na području Unsko-sanskog kantona u blizini hrvatske EU-granice. Zašto se lokalno stanovništvo u Bihaću - mnogi od njih su i sami bili izbjeglice – „diglo" protiv migranata?
Dirk Planert: "Zato što normalan život za stanovništvo više nije moguć i to više tako ne ide. U Bihaću trenutno živi između 40.000 i 45.000 ljudi a migranata je, kako se procjenjuje jer nema pouzdanih statistika, između 4.000 i 6.000. U migrantskom centru IOM-a (Međunarodne organizacije za migracije) nema dovoljno mjesta. Mnogi migranti zbog toga kampuju u napuštenim objektima ili na livadi pored kampa Bira. IOM se o njima ne brine, jer nisu registrovani. U jednoj takvoj situaciji dovoljan je mali broj izgrednika ili kriminalaca pa da izazove strah među lokalnim stanovništvom. Roditelji ne smiju da puste svoje kćerke same u grad, jer je bilo napada na njih i oduzimanja mobilnih telefona. Previše je upada u kuće, pljački, nasilnih napada i obračuna noževima među samim migrantima. Građani se više ne osjećaju sigurno. Posvuda su izbjeglice, koje su kreću u grupama. Nedavno je između Afganistanaca i Iračana izbila tuča u gradu. U takvoj situaciji svi na migrante gledaju kao na sigurnosni rizik. Građani Bihaća su puno učinili za izbjeglice, koje od 2018. dolaze u Bihać. S vremenom su dolazili u sve većem broju. Istovremeno gradu niko nije pomogao da se zaoštrena situacija smiri. Građani se naprosto osjećaju ostavljeni na cjedilu - od svih. Gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić mi je rekao da novac EU za izbjeglice stiže u Sarajevo a da Bihać do sada nije dobio ni centa. Bihać se dobro snalazio sa manjim brojem izbjeglica. Sada se građani osjećaju kao da im se želi oduzeti njihov grad.
Migranti se jako žale na rad IOM-a. Zbog čega?
IOM ne radi dobro svoj posao. Snabdijevanje migranata hranom u njihovom kampu funkcionira, mada se oni žale da je hrana navodno loša i da je nema dovoljno. Migrantski kamp Bira može da primi 3.200 ljudi. Svi oni, kojima nije obezbijeđen smještaj od strane IOM-a jer kapaciteti nisu dovoljni, ne dobijaju od IOM-a ništa. Lokalni Crveni krst im dijeli lunch-pakete ali to nije dovoljno. IOM plaća zakupninu za kontejnere, u kojima žive izbjeglice. Ti kontejneri su smješteni u fabričkoj hali, za koju se isto tako plaća kirija. Stavite se u njihovu situaciju. Tu nema zraka, temperatura prelazi 30 stepeni. U kampu Bira nema ničega, čime bi se ti ljudi mogli baviti: ni TV-a, ni mogućnosti za sport, niti časova jezika. Oni su tu mjesecima i smrtno se dosađuju. I naravno da idu u grad i svojim ponašanjem i napadima dovode pod pritisak lokalno stanovništvo. Situaciji je kao i u ratu: EU odvraća pogled, kao da to sve ne postoji. Bihać je ponovo prepušten sam sebi. A kome da građani vjeruju? IOM-u, UN-? I u ratu su bili ostavljeni na cjedilu.
Grad Bihać je, uprkos protivljenja IOM-a i EU, izmjestio jedan dio migranata na lokaciju Vučjak. Šta je tu sporno?
Zato što je neljudski, smještati ljude na bivšu deponiju smeća. Ljudi koji u blizini imaju vikendice, kažu da se iz zemlje isparava metan i da se u blizini nalaze stara minska polja. Međutim, da gradske vlasti nisu reagirale i da nisu prije par dana preselili dio migranata iz Bihaća, koji pri IOM nisu registrirani, situacija bi još više eskalirala. Vlada u Bihaću je donijela odluku da izmjesti nezbrinute migrante na lokaciju bivše deponije smeća Vučjak, pošto niko nije reagirao - ni EU, ni vlasti BiH.
Zbog čega je situacija proteklih dana eskalirala?
Prethodnog petka su napravljene racije u praznim kućama u kojima je bilo oko 300 izbjeglica. Povrijeđena su 4 policajca koji su morali biti prebačeni u bolnicu. Potom je više stotina izbjeglica preseljeno u "novi kamp” Vučjak. Bio sam tamo tog dana i vidio nekoliko cisterni sa vodom i tri šatora. Nije bilo saniteskog osoblja, niti humanitarnih organizacija. U jednom momentu stiglo je policijsko vozilo. Iz auta je izbačen mladi čovjek, koji se tresao. Vrištao je od bolova. Policijsko vozilo se udaljilo. Energično sam zatražio od drugih policajaca da pozovu hitnu pomoć, koja je došla nakon pola sata. Dok sam se bavio čovjekom koji je bio u životnoj opasnosti – pretpostavljam da se radilo o upali slijepog crijeva - dao sam jednom od prisutnih migranata moju tašnu sa novcem, dokumentima, fotografskom opremom i ključem od auta, da je čuva. On je mogao pobjeći. Ali, nije. Naravno da među hiljadama migranata ima i kriminalaca, koji prave probleme ali većina njih to nije.
Koji je razlog za tako pojačani priliv migranata i izbjeglica u Bihać i USK (Usko-sanski kanton)? Je li moguće da izbjeglice nesmetano ulaze u Bosnu? Vi stalno razgovarate sa migrantima. Šta oni kažu?
EU granice su zatvorene i samo mali broj migranata ih uspije preći. Međutim, izbjeglice se i iz drugih zemalja Balkana šalju u Bosnu. Svejedno gdje migranti pređu bh. granicu, usmjeravaju ih prema Bihaću. I to je ono što mi oni sami u razgovoru potvrđuju. Šta se dešava na granici sa Srbijom, ne znam jer nisam tamo bio. Po pričama migranata izgleda da je tu granicu jako lako preći. I u nedjelju ujutro je stiglo 100 novih migranata. Autobusi se zaustavljaju prije ulaska u Bihać, daleko od grada i tu iskrcavaju migrante, da ne bi bili vraćeni. Ostatak puta do grada moraju doći pješke.
Sve je više tvrdnji da hrvatski policajci vraćaju u Bihać i one migrante, koji u Hrvatsku nisu ušli iz Bosne. Ima li u tome istine?
Ovdje sam upoznao migrante, koji su uspjeli doći čak do Slovenije. Onda su uhvaćeni, ubačeni u autobuse i policijska vozila i na kraju predati hrvatskoj policiji. Ona ih je potom odvela na granicu sa Bosnom i otjerala u pravcu Kladuše i Bihaća. Ti tzv. „Push Backs" predstavljaju kršenje EU-zakona, jer izbjeglice imaju pravo da na području EU podnesu molbu za azil. Taj zakon međutim postoji samo na papiru. Hrvatska policija tu odrađuje prljavi posao za EU.
Šta rade vlasti u Sarajevu?
Zapravo ništa, za razliku od lokalnih vlasti u Bihaću, koje su omogućile jednom broju izbjegličke djece da idu u školu, i uključile ih u muzičke i slične projekte. Ali, odakle tako malom gradu novac, kojim bi se zbrinjavale i izdržavale izbjeglice na tako dug vremenski period. Slanjem izbjeglica na lokaciju Vučjak, vlasti Bihaća su u petak poslale nedvosmislen signal: Granica EU je od bivše deponija smeća udaljena svega 5 km.
EU i IOM su međutim kritikovali potez vlasti Bihaća da izbjeglice prebace na lokaciju Vučjak?
Jedan saradnik IOM-a odnosno UN-a se oglasio preko bosanskog online portala i zatražio od vlasti Bihaća da odmah omogući migrantima, koji su prebačeni na bivšu deponiju smeća, da se vrate u grad. On je naravno u pravu. Ali mene to podsjeća na situaciju tokom rata u BiH: UN priča ali ništa ne radi. IOM je odavno trebala podignuti pravi kamp za migrante. To je konačno njihov posao. EU sada hoće da pošalje paket od 13 miliona eura navodno za novi migrantski centar u Bihaću. Kada će on biti gotov? I kako će to sve funkcionirati, ako znamo da je korupcija velika. Saznao sam da IOM ima 100 kontejnera koji stoje u Sarajevu. Nisam ih vidio ali su mi to rekli lokalni novinari. Zašto se ti kontejneri ne prebace u Bihać izvan grada i ne napravi normalno izbjegličko naselje, gdje ljudi ne bi, kada izađu iz kontejnera, bili u fabričkoj hali nego na zraku?
Da li se migrantska kriza koristi kako bi još više destablizirala zemlju?
Da, jer se dopustilo da do nje dođe. To se htjelo. Migranti znače novac. Uvijek na njima neko zarađuje a uz to se takva situacija koristi i u političke svrhe.
Kako bi Njemačka i EU mogla pomoći u smirivanju situacije sa migrantskom krizom u BiH?
Migranti bi se morali podijeliti po gradovima, kako unutar BiH, tako i unutar EU i onda ne bi bilo problema. Ne smije se dozvoliti da sav teret bude prebačen na jedan gradi da situacija tako eskalira. Ali, tu se ne radi isključivo o ljudskim pravima, već i o glasovima birača i opštem neraspoloženju prema migrantima koje je u Njemačkoj izazvala AfD (populistička partija Alternativa za Njemačku). Sredstva EU, namijenjena migrantima, moraju se slati tamo gdje se migranti nalaze, a ne u Sarajevo. A EU daje novac bez kontrole na šta se on troši.
Dirk Planert je njemački Radio i TV novinar, koji je od 1993 do 1995 dostavljao humanitarnu pomoć građanima Bihaća. Nakon izbijanja migrantske krize u Bosni Planert nastavlja sa svojim humanitarnim radom u Bihaću i pomaže humanitarnoj organizaciji iz Bihaća pod nazivom „Udruženje građana Solidarnost“ u zbrinjavanju izbjeglica.
