Selo Donje Ljubinje nalazi se na Šar-planini, u blizini granice Kosova i Makedonije, a većinom ga naseljavaju Bošnjaci. Selo privlači pažnju medija zbog vjekovne tradicije ukrašavanja nevjesti među lokalnim bošnjačkim stanovništvom.
Njegovatelji ove tradicije vjeruje se da oslikavanjem mladenkinog lica na dan vjenčanja neće doći do poteškoća, ali i da će tako zaštiti mladu od bilo kakve nesreće tokom braka.
Ove raskošna ceremonija datira hiljadu godina i posebno je poznata po razrađenom načinu slikanja po mladenkinom licu. Sedamdesettrogodišnja Aziza Sefitagić jedna je od posljednjih ljudi u selu koja zna tehniku oslikavanje lica, jedinstvenim šarama.
Mladenka Selma Demirović iz Donje Ljubinje odlučila se udati na tradicionalni način, u nošnji i s oslikanim licem. Lice mladenke Demirović ukrasila je starica Aziza.
Ceremonija svadbe je bila raskošna, a mnoge žene su bile odjevene u narodnoj nošnji. Također, one su tokom svadbene svečanosti igrale uz muziku.
Skoro svi stanovnici Donje Ljubinje na ovu tradiciju gledaju s ponosom, jer je postala poseban simbol ovog mjesta. Međutim, veoma staroj tradiciji prijeti izumiranje, s obzirom da mladi ne pokazuju interesovanje da izuče ovu vještinu.
