Kraj je 2019. godine i političkih maski do daljnjeg nema. Ne smetaju danas „ideološki osviještenom“ Komšiću i negovoj Demokratskoj fronti ni SDA ni Čovićev HDZ BiH, pa ni SNSD Milorada Dodika
Samo naivni nisu mogli posljednjih sedmica prepoznati da su SDA, DF i SBB dogovorili koaliciju, koja će pored formiranja vlasti na državnom i federalnom niovu, označiti i smjenu Vlade Sarajevskog kantona, rekonstrukciju one u ZDK i tako redom. Mario Nenadić je prije nekoliko dana podnio ostavku na mjesto člana Upravnog odbora Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić iz filantropskih razloga. Znao je već da će biti premijer Kantona Sarajevo ispred nove koalicije, ozvaničene petka, trinaestog.
„Željko, da ne dužimo mnogo, ti već imaš svoju fotelju, dobićeš još dva-tri ministarstva na državnom i federalnom nivou i mirna Bosna. Ti si Fahro opet ministar sigurnosti, odradićemo ti Prvu transverzalu, a ostalo ti sljeduje sve po starom, samo nam vratite Kanton Sarajevo ponovo u posjed.“
Ovo obraćanje lidera SDA Bakira Izetbegovića predstavljeno je kao fikcija, ali znamo da sve što ovdje izgleda nemoguće, ili je bilo ili će biti.
„Ovakva SDA je nešto što čak ne liči na onu prvobitnu SDA. Ovo je postala firma u koju se ide po posao i po tendere. Dakle, tu vi više čak i ne vidite neku ideologiju,“ govorio je prije dvije godine Željko Komšić, obrazlažući razloge izlaska iz koalicije sa SDA i HDZ-om BiH.
„Ljudi se moraju pomiriti s tim da Dragan Čović nije član Predsjedništva, a kako stvari stoji neće još dugo, a ja ću se osobno potruditi da pridonesem tome“, govorio je Komšić godinu kasnije tumačeći kandidaturu za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda buntom protiv politike lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića.
Kontinuitet korumpirane etno vlasti
“On je politička prošlost. Ostaće upamćen u politici beščašća, gledate srebreničke majke i lažete im”, govorio je o Bakiru Izetbegoviću maja 2017. predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić.
Dvije godine kasnije Radončić sebe i velikog protivnika Izetbegovića stavlja u istu ravan etablirajući ih kao bošnjačku i bosansku reprezentaciju.
„Mogu ja da ne volim SDA i Izetbegovića, može i on da ne voli mene, ali mi smo dvojica najjačih bošnjačkih političara. Ne treba kao bošnjački politički faktor da dozvolimo Željku Komšiću da nas gleda sa balkona i govori kako će se nešto raditi. Komšić nama može probati igrati neku regulatornu agenciju, nama to ne treba,“ govorio je Radončić očito vidjevši Komšića kao veliku prijetnju da on ostane na rezervnoj klupi SDA.
Kraj je 2019. godine i političkih maski do daljnjeg nema. Ne smetaju danas „ideološki osviještenom“ Komšiću i negovoj Demokratskoj fronti ni SDA ni Čovićev HDZ BiH, pa ni SNSD Milorada Dodika. Ne smeta im ni njihovo anti-državno djelovanje, zbog vlasti a ne države danas pristaju biti dio vladajuće oligarhije.
Ne smeta Radončiću ni besčasni Izetbegović, ni Komšić „sa balkona“, sve dok kako reče „odgovornosti SBB-a nema“, ali ima itekako u pozicijama, trošenju budžetskog novca, zapošljavanju svojih kadrova i svemu onome što je preslika SDA-HDZ-SNSD sistema vlasti.
Što gore, njima bolje
Ako je odbrana BiH pristajanje da budete prirepak vlasti zarad nekoliko funkcija, teško onda toj i takvoj BiH.
Kako god je degutantno od DF-a da svoje koaliranje sa onima koji slave Praljka i Handkea i onima kojima je tiranski stil vladavine Erdogana paradigma državnika, pravdaju da barem nisu sa onima koji veličaju Dražu Mihajlovića (aludirajući na SDS i PDP), jednako je bljutavo što im to zamjera SDP koji je ne tako davno tron vlasti dijelio sa istim partnerima, dodatno privlačeći uz skute neoustašku HSP ili kriminalizovanu Radom za boljitak. Trenutno nema obraza koji se u Bosni neće uprljati zarad komadića vlasti.
Naredne godine obilježićemo trideset godina od gromoglasnog uvođenja demokratije na ovaj prostor. Slijedio nam je i agresorski i unutrašnji rat, da bi potom, kako su godine promicale na vlast dolazili sve nezajažljiviji funkcioneri, direktori javnih preduzeća i institucija koje su u lažima, prevarama, korupciji dosljedno slijedili oni sa nižeg nivoa.
Ne smetaju njima ni egzodusi porodica spram zapadne Evrope, ni nezadovoljnici za tastaturama sve dok imaju svoju Centralnu izbornu komisiju, svoja tužilaštva, policiju i glasače koje se zadovoljavaju mrvicama sa njihove trpeze. Bore se samo za sebe. Mislite li da neće povećati PDV? Živi bili pa vidjeli i na društvenim mrežama i dalje gunđali.
