Nakon nedavne posjete američkih i evropskih izaslanika Bosni i Hercegovini i prilično neutemeljenih optimističnih ocjena iz njihovih krugova o razgovorima sa vladajućim strankama i opozicionim predstavnicima, očekuje se da će razgovori o reformama u našoj zemlji biti nastavljeni. U kojoj formi, niko sa sigurnošću ne može tvrditi. Ozbiljni analitičari zaključili su kako je i ova runda razgovora, bar sa strane domaćih vladajućih struktura, vođena samo kao privid spremnosti na reforme. Bosna i Hercegovina je i dalje u procjepu stalnih otvorenih blokada i deklarativne, lažne spremnosti pojedinih političkih centara za nastavak evropskog puta.
O tim pitanjima govorio je zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić. Medijski interesantan posljednjih sedmica, posebno nakon istupanja iz Stranke demokratske akcije, prilično jasno potvrđuje nagovještaje kadnidature za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
“Situacija u Bosni i Hercegovini u smislu njenih integracija, ako govorimo o evropskim integracijama i NATO integracijama i u smislu potrebe njene unutrašnje reintegracije, je vrlo složena ali, po mom mišljenju, to je, ustvari, kontinuitet politika strana koje dolaze iz bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, dominantno SNSD-a, koji ne želi Bosnu i Hercegovinu kao prosperitetnu, funkcionalnu, uspješnu i evropsku državu. Dakle, to je politika koja na neki način želi u kontinuitetu da derogira snagu državnih institucija, da derogira sve prerogative države i da fokus prebaci na nivo entiteta za koje se nada da će biti važni ili da će imati neku ulogu u budućim integracionim procesima Bosne i Hercegovine.
Dakle, pojednostavljeno kazano, u Bosni i Hercegovini postoje dvije politike. Postoji proevropska politika, postoje proevropske stranke, koje žele vidjeti Bosnu i Hercegovinu u Evropskoj Uniji, koje žele evropske vrijednosti na tlu Bosne i Hercegovine, a to znači vladavinu prava, ekonomski prosperitet, sigurnost, dobre regionalne odnose… I postoje druge, antievropske snage koje se, ustvari, plaše uvođenja evropskih vrijednosti jer evropske vrijednosti znače sistem, vladavinu prava i, naravno, povećani nivo ljudskih prava i sloboda. To je razlog zbog čega mi kontinuirano svjedočimo problemima u Bosni i Hercegovini jer pitanje je potpuno jednostavno: ako se svi zalažu za Evropsku Uniju i kažu da postoji konsenzus u Bosni i Hercegovini o evropskim integracijama, zašto onda ne prihvatimo sve preporuke iz mišljenja Evropske Komisije, zašto ne radimo kontinuirano na njihovoj realizaciji i povećanju kredibiliteta Bosne i Hercegovine pred evropskim institucijama”, pita Zvidzić.
Dotakao se i izbornog zakona.
“Ja ne mislim da je izborni zakon najvažnije pitanje u Bosni i Hercegovini i mislim da je to pogrešan pravac razvoja političkih, ekonomskih i društvenih pitanja u Bosni i Hercegovini, odnosno put kojim ga vode vladajuće partije. Ako sada izađemo vani i anketiramo deset ili dvadeset ili stotinu naših građana i pitamo ih šta je važnije – ekonomski status, dobar životni standard, sigurnost, dobar sistem obrazovanja, dobar zdravstveni sistem – ili je važan izborni zakon, onda će 99% građana reći da im je mnogo važniji njihov životni standard, sigurnost, zdravlje njihove djece, dobar sistem obrazovanja, školstva, zdravstva itd. Nažalost, izborni zakon je sad postao dominantna tema. Tu, kao što se to inače dešava zadnjih godina, imamo potpuno različita mišljenja ključnih političkih aktera na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni. Pokušavaju se izbjeći preporuke i OSCE-a i Venecijanske komisije, pokušava se izbjeći uvođenje evropskih, demokratskih izbornih standarda kakvi važe u svim demokratskim društvima, ali evo, i to razumijem. Bosna i Hercegovina je specifična zemlja i mislim da izborni zakon u konačnici mora biti izraz jednog suptilnog odnosa između građanskoga i etničkoga.
Dakle, politički suverenitet pripada građanima Bosne i Hercegovine. U tom smislu, to mora biti jedno od baznih načela, ali isto tako, moramo omogućiti i ravnopravnost građana i jednakopravnost naroda i ostalih u Bosni i Hercegovini. Ima tu, naravno, i specifično pitanje, koje je posebno došlo do izražaja. To je pitanje koje nameću predstavnici građana hrvatske nacionalnosti ili predstavnici njihovih političkih opcija kao što je HDZ BiH o načinu izbora hrvatskih predstavnika u državne institucije u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Ja mislim da tu treba poštovati evropske demokratske standarde, ali i uvažiti specifičnosti Bosne i Hercegovine. Hrvatski narod je najmalobrojniji narod u Bosni i Hercegovini. Odraz demokratije svake države jeste upravo da se najmalobrojniji narodi najkomotnije osjećaju u takvim društvima i mislim da treba kreirati sve procese na način da se niko ne osjeća ugroženim. Treba cijeniti ulogu svakog građanina i svakog naroda. Evo, možemo se sjetiti izuzetno značajne uloge građana hrvatske nacionalnosti u vrijeme referenduma za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Hrvati su glasali za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, pokazali da je ovo njihova domovina i, naravno, svi dalji procesi treba da budu kreirani na način da i Bošnjaci i Hrvati i bosanski Srbi razumiju da je Bosna i Hercegovina njihova domovina, a ne nikako da imaju neke rezervne domovine.
Zbog toga je u tom smislu izborni zakon važan, ali ne mislim da je on trebao postati prioritetno pitanje, koje je zasjenilo sva druga pitanja u Bosni i Hercegovini, od pandemije, ekonomskog razvoja, sigurnosnih pitanja, vladavine prava i tako dalje…”, kaže Zvizdić.
Istakao je da sve dok politička elita ne bude razgovarala o životnim temama i dok životna i najvažnija pitanja za građane Bosne i Hercegovine ne budu dominantna na političkim i svim drugim sastancima, bit ćemo u problemu.
“Mi svjedočimo da se stalno recikliraju pitanja prošlosti, svjedočimo vrlo rigidnim, radikalnim izjavama političkih lidera, pogotovo koji dolaze iz bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, koje, naravno, traže i izazivaju odgovore predstavnika drugih političkih partija i naroda. Na takav način se stalno vrtimo u spirali tenzija, blokada, svađa, koje pogoduju upravo onim ljudima koji to produciraju. Možda je najbolji primjer ponašanje, posebno u zadnjih, evo, mjesec dana gospodina Dodika, koji, umjesto da održava redovne sjednice Predsjedništva Bosne i Hercegovine, da radi na promociji Bosne i Hercegovine na međunarodnom planu, na privlačenju stranih investitora, na nabavci vakcina, na podizanju statusa i autoriteta Bosne i Hercegovine, suverene, nezavisne i cjelovite u međunarodnim okvirima, on daje izjave koje su toliko brutalne da ih zdrav čovjek ne može niti pojmiti niti razumjeti. Recimo, izjava da se u Srebrenici, mjestu gdje se dogodio genocid nad Bosnjacima, ukopavaju prazni tabuti.
To je, ustvari, početak jedne izborne kampanje, to su obrisi strategije izborne kampanje, koje već sada možemo prepoznati. Ona će se voditi upravo na tim rigidnim temama, temama prošlosti, temama koje su potpuno suprotne civilizacijskim, moralnim vrijednostima na ljudskom i političkom planu, a nećemo se posvetiti bitnim pitanjima kao što je ekonomski razvoj, stavljanje naših resursa u funkciju ekonomskog razvoja, kao što je privlačenje stranih investicija, jačanje vladavine prava, jačanje regionalnih odnosa i konačno prihvatanje istine o događajima iz prošlosti, bez pokušaja revizije, jer samo se na bazi istine i pravde koja će doći poslije istine može govoriti o jako značajnim procesima i podizanju pomirenja i povjerenja. Dakle, nisam siguran i nisam optimista da će ključne životne teme biti na stolu niti izborne kampanje, niti bilo kojeg sastanka kojim svjedočimo ovih dana”, smatra Zvizdić.
Govorio je i o političkim strukturama koje godinama destruktivno djeluju na BiH.
“Personalno, vjerovatno su spremni da rade na konstruktivnim projektima i aktivnostima. No, oni su samo produkt politike kojoj pripadaju, koja je u suštini destruktivna. Zaista moramo jasno razumjeti da u ovom trenutku predstavnici političkih partija iz Republike Srpske, koji su u vladajućoj koaliciji na nivou Bosne i Hercegovine, dominantno SNSD, ne žele da Bosna i Hercegovina bude funkcionalna, prosperitetna država, da bude država koja ima kredibilitet u regionalnim i međunarodnim odnosima. Zbog toga imamo takav pristup ključnim pitanjima, koji je potpuno suprotan od onoga što je potreba za napretkom Bosne i Hercegovine. Evo, ja sam poslao određeni broj amandmana na budžet institucija Bosne i Hercegovine, koji je upravo odraz politike o kojoj sada pričamo. Budžet je za ovu u odnosu na prošlu godinu povećan za skoro 30 miliona, ali neke stavke koje su bitne za promociju Bosne i Hercegovine, za ekonomiju, za privredu, koje su bitne za jačanje javnog zdravlja Bosne i Hercegovine, su smanjene. Smanjen je, recimo, iznos koji pripada kulturi za skoro 300 hiljada, smanjen je iznos za sport, smanjeni su iznosi za nauku… Iznos za iseljeništvo je nula!!! To, ustvari, govori o odnosu ovoga Vijeća ministara prema nekim ključnim kategorijama. Naša dijaspora nije, kako se to žargonski kaže, niti smije biti samo bankomat za Bosnu i Hercegovinu.
To je resurs, izvanredan resurs naučnog razvoja, privrednog razvoja, ekonomskog razvoja, lobiranja za Bosnu i Hercegovinu itd… I ako želimo tu dijasporu, da vratimo njen interes ka Bosni i Hercegovini, onda se moramo potruditi od strane bosanskohercegovačkih institucija da stvorimo ambijent da bi naša dijaspora bila u potpunosti zainteresirana za događaje u Bosni i Hercegovini i ne može na razdjelu za dijasporu biti iznos nula. Dakle, to su samo neki mali segmenti, ali vrlo značajni, simbolični, koji pokazuju kakav je odnos Vijeća ministara, odnosno onih stranaka koje su u Vijeću ministara, prema nekim ključnim pitanjima u Bosni i Hercegovini. Prema tome, moramo razdvojiti dvije stvari: mi u Evropi i u svijetu imamo jake i moćne prijatelje.
Prije četiri-pet godina mi smo imali britansko-njemačku inicijativu i imali smo Berlinski proces, koji su jasno pokazali naklonost i prijateljstvo Njemačke i Velike Britanije u vrijeme dok je bila članica Evropske unije. Ti procesi, pogotovo Berlinski proces, su bili izvorište ogromnog broja vrlo značajnih projekata u oblasti cestovne infrastrukture, energetske infrastrukture, razvoja demokratije, regionalnog povezivanja, jačanja zajedničkog tržišta itd. Sad imamo novu američko-evropsku inicijativu, ali dominantne zemlje unutar te inicijative su ponovo Sjedinjene Američke Države. Dakle, Amerika kao jedan od najvećih, najvažnijih strateških partnera Bosni i Hercegovini, i naravno, Njemačka, koja je jedan od naših najvažnijih partnera unutar Evropske Unije.
Prema tome, mi moramo stvoriti ambijent da Bosna i Hercegovina postane najvažniji strateški partner Sjedinjenih Američkih Država na Zapadnom Balkanu u svakom smislu – u smislu geopolitike, u smislu svih drugih strateških uticaja koje Amerika želi ostvariti na ovome područuju, uključujući i otvaranje Bosne i Hercegovine za značajne investicije iz Sjedinjenih Američkih Država, kojih do sad nije bilo. Mi se moramo otvoriti za investicije iz Sjedinjenih Američkih Država i moramo stvoriti ambijent da privučemo investicije iz Evropske Unije, dominantno iz onih zemalja koje su naši najveći vanjskotrgovinski partneri kao što su Njemačka, Austrija, Italija, Hrvatska… Puno je posla pred nama. Imamo jako puno prijatelja u Evropi i u svijetu, moramo iskristiti njihovu naklonost prema Bosni i Hercegovini i na neki način savladati antievropske, antidemokratske, anticivilizacijske snage, koje su, nažalost, najjače u Bosni i Hercegovini. Dakle, to je taj paradoks, da mi imamo vrlo jake snage, koje su protiv državnosti i protiv Bosne i Hercegovine u Bosni i Hercegovini, a imamo ogroman broj prijatelja van Bosne i Hercegovine”, stav je Zvizdića.
