Photo: Denis Kapetanovic/PIXSELL
Scena kada Edin Ramulić, aktivista za ljudska prava iz Prijedora, član inicijative Jer me se tiče i jedan od inicijatora obilježavanja Dana bijelih traka, tokom 30. godišnjice ovog događaja jučer u Prijedoru tjera federalnog premijera Fadila Novalića, koji je i jedan takav događaj pokušao da iskoristi za prikupljanje najjeftjniih političkih poena i poboljšanje neuglednog imidža u javnosti, nešto je najveličanstvenije što smo vidjeli posljednjih godina.
On, Novalić, je došao u Prijedor, među isti onaj narod koji godinama svakim svojim gestom ponižava, koji, zahvaljujući i njemu, njegovom šefu Izetbegoviću i stranci, ekonomski živi gore nego ikada, a politički na granici aparthejda, očekujući upravo ono što je trebalo da uslijedi: da natukne na mikrofone i diktafone koju patriotsko-populističku frazu.
Znao je Novalić vrlo dobro da će tu biti novinarske ekipe i da će, na veliku žalost nas manjine, većina kolega potrčati da uzme izjavu od njega kojem tu nije mjesto, koji nije zaslužio ništa da kaže jer nas vara i ponižava godinama i jer mu se sudi za najteži kriminal pred Sudom BiH, i koji je u Prijedor došao čisto i isključivo kao eksponent jedne loše, nama dobro znane politike.
Ramulić nije dopustio Novaliću da se obrati medijima, nakon čega je morao da se povuče u stranu a ti isti mediji su opet potrčali za njim, što opet sasvim dovoljno govori o tim medijima i novinarima (jer JEDINI kojima nije mjesto na ovakvim događajima su političari).
Trebali ste nakog toga da uđete na društvene mreže i vidite kakvim je salvama uvreda, napada, prijetnji, ponižavanja, šikaniranja i targetiranja Ramulić bio izložen od strane SDA botova, plaćenika i simpatizera ove stranke.
On, bivši logoraš, nekadašnji iznimno hrabri pripadnik ARBiH koji je u ratu i ranjen, ratni veteran kojem su pobijeni svi najbliži muški članovi porodice, čovjek koji je sačuvao dostojanstvo i poštovanje za čovjeka iako još uvijek nije uspio da pronađe posmrtne ostatke brata Enesa, nazvan je najpogrdnijim imenima, na njega je prosuta sva kanalizacija iz septičkih jama u kojima se godinama ugodno brčkaju lažni patrioti i SDA plaćenici u zemlji i inostranstvu.
Pazite – samo zato jer nije dosputio Novaliću da se obrati na mjestu na kojem Novaliću ni u ovom ni u bilo kojem drugom životu – nije mjesto.
Šta nam to govori?
Pa govori nam to da je predsjednik ove stranke Bakir Izetbegović odlučio da ukine sve granice u javnom ophođenju i (ne)kulturi govora, i da svi članovi SDA, mediji na njihovim platnim listama, novinari-plaćenici, botovi i aktivisti imaju dozvolu za svaku vrstu obračuna sa svima koji vlastitim angažmanom ugrožavaju politike i pozicije SDA pred suštinski odsudne izbore za Izetbegovića ali i ovu stranku u cjelini.
Dakle, s nama nezavisnim novinarima, aktivistima, NVO sektorom, opozicionim političarima, dijelom međunarodne zajednice i građanstvom. Kada god otkrijemo neku aferu, kriminal, korupciju, laž, nedosljednost, lošu praksu ili pogodovanje u nabavkama u režiji SDA i njihovih prvaka, možete da budete sigurni da će uslijediti etiketa „izdajnika, četnika, ruskih plaćenika, kineskih obavještajaca, krstaša, komunjara, lojevaca, marsovaca i svemiraca“.
No, ovdje i ovom prilikom kao nekadašnji branilac Sarajeva moram da podsjetim kako je sve krenulo – pa je došlo dovde.
A krenulo je tako što smo mi u onim odsudnim trenucima za našu zemlju izašli u patikama da branimo naše gradove i sela (u mom slučaju Sarajevo), naše porodice, našu raju i naš način života u borbi za našu BiH koja je nakon raspada Jugoslavije i netom prije toga dobila nezavisnost. Mnogi moji prijatelji su ostavili kosti (jednako kao i Ramulićev brat), ugradili su vlastite životu u nezavisnu državu, našu zajedničku Bosnu i Hercegovinu, vjerujući u vlastiti ideal slobodnog i poštenog društva, jednakih prava za sve.
A šta smo dobili?
Dobili smo lopovsko društvo ogrezlo u korupciji i kriminalu. Dobili smo građane na ivici gladi, bošnjački narod na korak do aparthejda, i državu slabiju nego ikada. Dobili smo veliku neizvjesnost u to šta nam donosi sutra jer su oni koji su trebali da nas vode i brinu o državi i svom narodu odlučili još 1993. da se počnu baviti ratnim profiterstvom tako što će razvijati biznise preko mrtvih. Dok smo se mi borili i ginuli – oni su se bogatili što švercom kroz Tunel Dobrinja-Butmir, što krađom humanitarne pomoći, što prodajom naoružanja nama samima.
Danas su oni bogati ljudi sa razvijenim i razgranatim biznisima, vješto skrivenim, a mi običan narod koji preživljava. Od prvog do prvog. Koji se s pijetetom sjeća svojih mrtvih i zadnje je što želi da vidi su mandibule političara na takvim mjestima. Danas smo mi i građani koji žele promjene i život dostojan čovjeka, ali politike koje su sve zaposjele brane se od svake mogućnosti napuštanja fotelja pa na svaku opasnost od promjena šalju na nas svoje plaćenike i vojsku botova.
U isto vrijeme Izetbegović i SDA preko poznatih spin majstora na društvenim mrežama vode perfidnu kampanju pokušaja materijaliziranja iznimno značajne političke odluke za BiH sa Kongresa Evropske narodne stranke EPP (grupacije kojoj, između ostalih, pripadaju i SDA i HDZ), a kojoj su apsolutno doprinjeli mnogi domaći političari i aktivisti s jakim međunarodnim ugledom u svijetu.
Naime, Izetbegović odluku da se iz Rezolucije EPP-a izbaci prijedlog HDZ-a o „legitimnom predstavljanju naroda“ (kroz izmjene Izbornog zakona BiH) pripisuje sebi i SDA iako je UPRAVO ON sa Čovićem prije dvije godine potpisao dokument o legitimnom predstavljanju kao politički sporazum u Mostaru!
Sve su ovo tek neki od 1.001 razloga zašto zbog dobobiti vlastitog naroda i budućnosti ove zemlje Izetbegović mora da ode sa političke scene, a SDA u opoziciju kako bi pokušala da se obračuna s kriminalom u vlastitim redovima i izvršila dubinske reforme koju su započete u vrijeme Sulejmana Tihića ali ih je upravo Izetbegović zaustavio nakon što je sa svojim ljudima uspio da preotme stranku, a sada pokušava da otme i budućnost našoj djeci.
