Rahmetli Džemaluddin ef. Čaušević, 1935. godine je imao nijjet posjetiti Krajinu i svoje Krajišnike, o tome svjedoči i njegovo pismo Sulejman ef. Topiću, u kojem Čaušević kazuje:
“Ako mi Bog podijeli zdravlje, moraću nastojati da malo i u svoju Krajinu dođem.
Odavno nijesam bio tamo, pa bi me veselilo vidjeti moje Krajišnike. Ja i danas nisam za daleka puta sposoban, smeta mi puno štošta. Pokušavao sam izaći dva puta, ali sam se morao vratiti za kratko vrijeme kući." (29.5.1935.)
Tri godine poslije ovog pisma, duša Čauševića se vratila svome Gospodaru.
Želja o obilasku Krajine i Krajišnika, barem prema onom što se zna, nije ispunjena zbog njegove bolesti.
U svojoj bolesti, Čaušević izdaje prijevod i tumač Kur'ana, što je izazvalo burne reakcije među neistomišljenicima.
Neka mu je vječni rahmet, a generacije koje dolaze moraju znati očuvati sjećanje na ovoga velikog čovjeka.
