Stari grad kojeg Osmanlije osvajaju 207 godina nakon osvajanja Bosne i 100-injak godina nakon osvajanja Cazina... Nekadašnja srednjovjekovna tvrđava je pretvorena u džamiju "nepravilnog oblika"...
Stari grad "Šturlić" se nalazi nekoliko stotina metara od jedne od najzapadnijih tačaka u BiH. Nalazi se na jednom uzvišenju iznad rijeke Korane na 322 m n/v, u blizini bosansko-hrvatske granice, a teritorijalno pripada općini Cazin. U historijskim izvorima prvi put se spominje 1459. godine, kada je bio u posjedu plemićke porodice Šturlića.
Prema historičarima, staru utvrdu u Šturliću čuvala je posada od 10-ak vojnika kraljeve vojske u drugoj polovini 16. stoljeća. Vremenom je grad napušten, pa je ostao pust i nenaseljen, sve do 1670. godine, kada ga osmanske vlasti popravljaju i u njega smještaju stalnu vojnu posadu koja je bila pod komandom ostrožačkog kapetana.
Osmanlije ulaze u Šturlić tek 207 godina nakon osvojenja Bosne 1463. godine, što ga čini jednim od posljednjih mjesta u Bosni, ako ne i posljednje, gdje su kročile noge stoljetnih vladara Bosne.
Nakon što su Turci osvojili Cazin 1576. godine, prema dostupnim izvorima, nije postojao interes za osvajanjem ovog dijela Cazinske krajine, odnosno stare utvrde u Šturliću. Tek 100-injak godina nakon osvojenja Cazina, u Šturlić dolaze Osmanlije. I to ne sa oružjem, već se spominje da su ušetali u napušteni grad Šturlić. To znači tek negdje krajem 17. stoljeća.
Ulaskom Osmanlija u Šturlić došlo i do preuređenja stare tvrđave u džamiju. U tvrđavi su napravili mihrab, minber i sa tavana kule podigli manju drvenu munaru koja je i danas tu. Potvrda o tome nalazi se u natpisu koji se nalazio na ulazu u minber gdje je pisalo "Sahibi Malik Mustafa – umro 1145. godine", što odgovara 1732. gregorijanskoj godini.
Da je džamija bila utvrda može se lako primijetiti, budući da nije okrenuta prema Kibli, odnosno njena prednja strana. To se tek učinilo kada se džamija prvi put preuređivala, pa je njena prednja strana okrenuta ispravno. Međutim, to je za posljedicu ostavilo da džamija više nema pravougaoni, već nepravilan oblik.
Sljedeće poznato renoviranje desilo se 1866. godine.
Debljina zidova džamije je preko metar, upravo zbog činjenice da se radilo o tvrđavi, dok su prozori zadržani u izvornom obliku i na njima se jasno vidi da se radi o klasičnim puškarnicama, tj. vanjski dio je veoma uzak, dok je unutrašnji dio znatno širi zbog mogućnosti manevrisanja prilikom odbrane od neprijatelja.
Unutar džamije se nalazi i "šamidan", a radi se o vrsti starog svijećnjaka, veoma dobro očuvanog, koji je služio kao osvjetljenje za džamiju.
Ono što je također interesantno, a vezano je za cjelokupnu priču o Šturliću, jeste činjenica da u cijelom mjestu, ali i ostatku Bosanske Krajine, danas ne postoji prezime Šturlić, iako je naselje dobilo naziv po plemićkoj porodici Šturlića.
Stari grad u Šturliću danas se nalazi tek na privremenoj listi spomenika koju je sačinila Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.
Foto i tekst: Armin Medin
