Sladić je na svom Facebook nalogu objavio informaciju da je do kraja klimatološke zime ostalo još nekoliko sedmica. Nakon toga bi trebalo uslijediti klimatološko proljeće.
Njegov status sa društvenih mreža ovim putem prenosimo u cijelosti:
– Do kraja klimatološke zime de facto je ostalo još dvije sedmice prije nego zakoračimo u klimatološko proljeće, no moje mišljenje je da zimu još ne možemo u potpunosti otpisati. I u suštini je ovo ključna stvar cijelog teksta, a pogotovo riječ u potpunosti. Za više detalja i željni čitanja, tekst je ispod.
Više je razloga što sam se odlučio ovo napisati, ali bez nekih velikih detalja, s obzirom na kompleksnost cijele šire slike. Detalji će dolaziti postepeno i u dijelovima.
Prvi je naglo zagrijavanje stratosfere, odnosno Sudden Stratospheric Warming (SSW). Ovo je proces kojim se slabi tzv. polarni vrtlog – zarobljeno jezgro nakupljenog hladnog zraka na velikim visinama (obično na oko 30 kilometara ili 10 hPa) sa pripadajućim prstenom u vidu snažne vrpce zonalnih zapadnih vjetrova na oko 10 kilometara visine (oko 250 hPa). Prilično snažan odnosno kompaktan polarni vrtlog u prvom dijelu zime zadržavao je hladan zrak “zaključanim” i nije se previše širio na jug usljed snažnih zonalnih vjetrova, što je jedan i od glavnih razloga zbog čega smo imali prilično topao prvi dio zime i bez većih zimskih obilježja. Međutim, naglo zagrijavanje stratosfere dovodi do dislokacije, a u određenim godinama i do cijepanja vrtloga na dva dijela (kao 2021. godine). Posljedično, takav scenario dovodi do toga da zonalni vjetrovi slabe, što dovodi do toga da se hladniji zrak počne spuštati niže – u troposferne nivoe, što utječe i na našu mlaznu struju (jet stream) koja pomjera sisteme od zapada prema istoku, no u ovom slučaju produbljujući se i južnije. Tada obično govorimo o stratosferno-troposfernom spojnom utjecaju (tzv. coupling) koji se može odraziti i na vremenske režime u Europi koju diriguje Atlantik (tzv. euroatlantski režimi), a objašnjena je u naučnoj studiji autora (Charlton-Perez et al. 2018).
Kako bi analogija bila jednostavnija za sve, pokušajmo zamisliti hobotnicu koja je svoje pipke omotala oko svog centra. Takvo jezgro je zapravo naš kompaktni polarni vrtlog. No, kada se dešavaju nagle promjene, hobotnica će htjeti svoje pipke protegnuti, stvarajući mehanizam nalik na val koji se poistovjećuje sa povlačenjem hladnijeg zraka južnije, odnosno produbljenje naše mlazne struje prema jugu. Val od juga na sjever je izraženiji ukoliko između dvije zračne mase različitog porijekla postoji snažna temperaturna razlika. Snažniji meandar mlazne struje može dovesti često i do NAO- faze, odnosno izmještanja polja visokog zračnog pritiska nad Grenland, što se obično odražava snažnije na zapadnu nego na istočnu Europu.
Međutim, naglo zagrijavanje stratosfere (SSW) nema uvijek garantovani efekt na vrijeme u našim krajevima i često se desi da iako se desi prođe neopaženo nad našim područjem. No, kada se takvo nešto desi, posljedice SSW-a znaju biti izražene. I tu je zapravo razlog zašto stajemo s nekim većim detaljima.
Ako pogledam trenutnu situaciju, najviše sličnosti s trenutnom situacijom donekle primjećujem sa 2018. godinom. Tada je također Madden-Julian oscilacija (MJO) bila u fazama 2, 3 i 4 u početku, koja je do kraja mjeseca prešla u fazu 7 i 8, što su prema Furtatudovoj (Furtatudo and Green, 2019) i Hendersonovoj studiji (Henderson et al. 2016) povoljne faze za hladnije vrijeme od uobičajenog nad europskim kontinentom. I tu dolazimo do drugog razloga – Madden-Julian oscilacija. Madden-Julian oscilacija je propagirajući val od istoka prema zapadu u razmaku od 20 do 80, u pojedinim literaturama naći će se i podatak od 30 do 90 dana, i najviše utječe na vrijeme u tropskim područjima. Trenutna četvrta faza Madden-Julian oscilacije koincidirala je sa pojačanom konvektivnom aktivnošću nad područjem sjeveroistočne Australije, a u interakciji sa polarnim vrtlogom (prema Furtatudovoj studiji) nad većim dijelom Europe je s određenim zaostatkom/kašnjenjem (lag) uspostavljen najprije ATR režim (greben Azorske anticiklone zbog čega su Velika Britanija i zapad Europe neuobičajeno suhi za ovo doba godine) pa NAO+ režim, koji se ovih dana odgleda u snažnom polju visokog zračnog pritiska smješten nad centralnim dijelom Europe, dok se poremećaji nalaze daleko na istoku i zapadu. Ovo je razlog i stabilnih vremenskih prilika u Bosni i Hercegovini koje će nas pratiti do drugog dana vikenda.
Ipak, koliko god se trenutno na materijalu činio Blocking kao najvjerovatnijom opcijom, zanimljivo je da se uistinu pojavljuju ideje za NAO-, odnosno snažnog polja niskog zračnog pritiska nad Atlantikom i povišenog zračnog pritiska nad Grenlandom, kao posljedica naglog zagrijavanja stratosfere potkrijepljena Charlton-Perezovom studijom iz 2018. godine. U ovakvim okolnostima, zima bi tad bila naklonjenija zapadu nego istoku Europe, a možda, i ponavljam samo možda, bismo onda tada govorili i o nekom novom pokušaju čuvenog Beast from the East 2.
Ali, do toga predstoji još dosta vremena. Treba vidjeti prvo gdje će se dislocirati polarni vrtlog, potom da li će izravno se osjetiti njegova posljedica (obično kroz 2 do 3 sedmice od trenutka kada zonalni vjetrovi padnu na i ispod nule – to bi trebao biti period u zadnjim danima februara i početak marta), a potom i kako će se euroatlantski režimi poklopiti. Zasad jedini faktor koji bi se uklopio u slagalicu zime nad našim područjem je MJO u 7. i 8. fazi, međutim jedan naprema četiri se zasad čini kao vrlo mali postotak, rekao je Sladić.
