Mučenja i premlaćivanja u logorima ostavila su teške posljedice na njegovo zdravlje, tako da će odluku Žalbenog vijeća Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove u Hagu gledati na TV-u.
Vraćale se slike
Mustačević je kao 19-godišnji pripadnik Armije RBiH 1992. godine teško ranjen na Majevici, nakon čega su ga srpske snage zarobile i odvele u logor Batković.
Oni koji su skupa s njim bili u Batkoviću za njega kažu da je bio najviše premlaćivan u tom logoru, gdje su ga svakodnevno logorski čuvari i njihovi batinaši mučili i premlaćivali do iznemoglosti, tako da je pravo čudo kako je i ostao živ.
U logoru su mu lomili ruke, rebra, nos, nekoliko puta arkadu, oštetili nekoliko kičmenih pršljenova, izgladnjivali ga...
- Ja sam kao vojni zarobljenik pozvan u Hag da svjedočim u procesu koji se vodio protiv Radovana Karadžića. Ustvari, Karadžićeva odbrana je tvrdila da je njihova vojna i civilna vlast tokom rata poštovala međunarodne konvencije u odnosu na zarobljenike, a moj i slučajevi hiljadu zarobljenika su to demantirali. Iskreno, dok sam svjedočio, nisam imao nikakvu želju da pogledam njegovo bijedno lice. Vraćale su mi se slike iz logora, likovi njegovih podanika i pratilaca koji su nas tukli. On je kao mumija sjedio i slušao. Njegovi advokati pokušavali su osporiti ono što sam pod zakletvom govorio, ali to je bilo nemoguće - navodi Mustačević.
Navodi da, kad god bi Karadžić dolazio u Bijeljinu, kao i drugi njegovi saradnici, a često su dolazili, njihovi pratioci bi došli u Batković, gdje bi se fizički iživljavali na logorašima. Tukli bi ih do iznemoglosti uz dozvolu i prisustvo upravnika logora i logorskih čuvara.
Nema pravde
- Ne vjerujem više u sudsku pravdu. Nema te kazne koja žrtvama može biti satisfakcija za ono što su preživjele. Ako je Sud BiH oslobodio upravnike i čuvare logora Batković, a zna se kakvi zločini su počinjeni u tom logoru, kako su logoraši odvođeni na kopanje rovova, iznajmljivani kao roblje, onda mi o pravdi nemamo šta govoriti. Tako je i u slučaju „Karadžić“. Kad bi dobio i doživotnu robiju, za mene, za roditelje čija su djeca na pravdi Boga ubijena, za onolika razaranja, posebno za mržnju koju je posijao na prostorima BiH, to ne bi bila nikakva satisfakcija - poručuje Mustačević.
Jasno i glasno se suprotstaviti negatorima
Zbog odnosa vlasti u FBiH prema logorašima, čija pozicija još nije zakonom regulirana, i indolentnosti domaćeg pravosuđa Mustačević strahuje da bi vrlo brzo mučitelji i ubice iz srpskih logora mogli biti slavljeni kao heroji.
Ističe da svi pravdoljubivi ljudi u BiH moraju pokazati više spremnosti da se zločini koji su se dogodili tokom protekle agresije na BiH nazovu pravim imenom i da se jasno i glasno suprotstave negatorima zločina, posebno negatorima genocida u Srebrenici.
