Erdogan je sa 52,59 posto osvojenih glasova već u prvom krugu izvojevao trijumf nad Muharremom Inceom, kojem je povjerenje ukazalo nešto više od 30 posto glasača.
Stranka pravde i razvoja (AK), na čijem je čelu Erdogan, dobila je 42,56 posto glasova (293 poslanika), a njen koalicioni partner Stranka nacionalističkog pokreta (MHP) 11,1 posto glasova (50 poslanika). Sa ukupno 343, od ukupno 600 poslaničkih mandata u parlamentu, Erdogan će moći donositi odluke o praktično svim bitnim pitanjima za Tursku.
Vanjskopolitički analitičar i profesor međunarodnih odnosa Zlatko Hadžidedićocijenio je u razgovoru za Vijesti.ba da sa Erdoganom na vlasti i nije došla neka fundamentalno drugačija politika u Turskoj.
- Ona je samo postala više populistički nastrojena, a to podrazumijeva da se u ime mobiliziranja masa legitimira vlastita autokratska vladavina - navodi Hadžidedić.
Napominje kako se radi o načinu vladavine koji i nije toliko nov, s obzirom da je postojao između dva svjetska rata, ali ga nakon Drugog svjetskog rata generalno u svijetu nije bilo.
- Radi se o samovlašću koje ne podrazumijeva nikakvu određenu ideologiju, niti određeni sistem vrijednosti kojem se vezuje, nego je to jednostavno vlast koja je sama sebi cilj - dodaje Hadžidedić.
Ističe kako je Erdogan velika zagonetka većini svjetskih analitičara, jer niko zapravo ne zna na koju je on stranu svijeta okrenut ili se namjerava okrenuti.
- Jedan dan je okrenut prema Zapadu, drugi dan prema Rusiji, treći prema Bliskom Istoku, a četvrti prema centralnoj Aziji. Sve je to jednostavno jedna pragmatična politika koja treba da mobilizira mase u određenom trenutku oko određenog pitanja - dodaje Hadžidedić.
Pojašnjava kako je u pitanju klasični oligarhijsko-autokratski sistem vladavine.
- Oligarhijski - zato što on nije jedini koji upravlja, jer ima i krug prijatelja oko sebe koji igraju značajnu ulogu u turskom društvu. A autokratski - zbog toga što je ojačao sredstva pomoću kojih kao pojedinac može donositi odluke i mimo parlamenta i Vlade - govori Hadžidedić.
Smatra da se ne treba zavaravati i misliti kako je Bosna i Hercegovina značajna Turskoj i Erdoganu.
- Erdogan može koristiti BiH u svojim predizbornim skupovima zbog toga što ima veliki broj iseljenika iz BiH u Turskoj, pa to njemu sasvim sigurno i koristi. Ali, evo, pogledajte koliko je Turska investirala u Srbiju, a koliko u BiH i sve će vam biti jasno - navodi Hadžidedić.
Univerzitetski profesor i vojni ekspert Berko Zečević smatra da će Erdoganov najveći izazov biti odnosi s Evropom i SAD-om, s obzirom na to da je s predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom već uspostavio odlične odnose.
Naglašava da će Erdogan moći donositi odluke o praktično svim bitnim pitanjima za Tursku - odlučivat će o tekućoj politici unutar zemlje, vanjskoj politici, ali i politici odbrane.
- Erdogan će biti taj koji imenuje Vladu, a ne skupština, kao što je to do sada bio slučaj. Predlaganje zakonskih rješenja do sada je bilo u domenu Vlade, koja je to onda upućivala Parlamentu, koji ih je potom usvajao. A sada Erdogan, kao predsjednik države, može da predlaže zakone, a pošto ima većinu unutar skupštine, ti zakoni proći će bez ikakvih problema - dodaje Zečević.
Mišljenja je da Turska ništa konkretno ne može pomoći Bosni i Hercegovini.
- U poratnom periodu, izuzev humanitarne pomoći i značajnog doprinosa Turske razvojne agencije (TIKA), u trgovinskim odnosima i nema nikakvog značajnijeg pomaka saradnje. Gledajmo sebe i okrenimo se Zapadu. Jačajmo našu privredu. Turska je za mene marginalna zemlja. Apsolutno je ne vidim kao zemlju na koju bismo se trebali ugledati. Jednostavno ne vidim šta bismo mi od Turske mogli naučiti - zaključuje Zečević.
