Prvi sat jeste sat nakon sabah-namaza. Imam Tirmizi bilježi predaju od Enesa, r.a., koji prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko klanja sabah u džematu, zatim ostane na svome mjestu zikreći dok sunce ne izađe, a nakon toga klanja dva rekata, imat će nagradu kao da obavio hadž i umru, potpuno, potpuno, potpuno.” U drugom hadisu stoji: “Allahu moj, podari mome umetu bereket u ranjenju.” Zbog toga je spavanje nakon sabaha pokuđeno, jer je to vrijeme raspodjele nafake i treba ga iskoristit u zikru, dovi i veličanju Uzvišenog Allaha.
Drugi sat je vrijeme pred akšam, odnosno iftar. To vrijeme vjernik uglavnom provodi u pripremama za iftar, ali ne bi trebao zanemariti zikr i dove, jer je to period kada Uzvišeni Allah prima dove. To je vrijeme primanja dove, kao što stoji u hadisu: “Tri dove su primljene: dova postača, dova mazluma kojem je nepravda učinjena i dova putnika.”, prenosi Svjetlo Dunjaluka.
Treći sat jeste vrijeme pred zoru, jer je to vrijeme u kojem se ibadet posebno vrijednuje. Uzvišeni Allah u Kur’anu hvali one koji čine istigfar u ovom periodu: “…i u praskozorje za oprost grijeha mole…” U drugom ajetu, Uzvišeni kaže: “I slavi i hvali Gospodara svoga prije izlaska sunca, a i prije njegova zalaska…” Zbog toga, iskoristimo ustajanje na sehur i činimo što više istigfara i dova u tom vremenu sve do sabahskog ezana, jer je to period u kojem istigfar i dova imaju posebnu vrijednost. „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Ko dadne četvoro, dato mu je četvoro: kome je dat zikr, njega Allah spominje: Spominjite me i ja ću vas spomenuti. Kome je data dova, dato mu je i njeno uslišanje, jer Allahov Poslanik,s.a.vs., kaže: Zovite Me i Ja ću vam se odazvati, i kome je dat istigfar, dat mu je i oprost, jer Uzvišeni Allah kaže: Molite vašeg Gospodara za oprost, jer On, doista, puno prašta. (et-Taberani). Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Muhammed, s.a.v.s., poslao vojsku u vojni pohod, a u toj vojsci bio je čovjek po imenu Hudajr. Godina je bila oskudna i sušna, tako da je Poslanik, s.a.v.s., teško podmirio vojsku s hranom i ostalim potrebštinama.
Svima je dao njihov dio, osim Hujdaru, njega je jednostavno zaboravio. Međutim, on je bio strpljiv i nije se žalio zbog toga što nije dobio hranu i vodu. Išao je na začelju kolone i neprestano je spominjao i veličao Allaha govoreći: “La ilahe illallah, Allahu ekber, subhanAllah, elhamdulillah, la havle ve la kuvete illa billah!” A onda bi rekao:” Moj Gospodaru, uistinu je ovo divna opskrba.” Zbog Hudajra i njegova slučaja Allah je poslao meleka Džibrila da upozori Poslanika, s.a.v.s., na propust koji je učinio.
Nakon toga je Muhammed, s.a.v.s., poslao jednog ashaba da odnese hranu Hudajru, da mu prenese selam od Allahovo Poslanika, s.a.v.s., i da mu kaže da je Allah poslao meleka Džibrila zbog njegovog slučaja. Kada je je taj ashab stigao vojsku, naišao je Hudajra kako stalno ponavlja svoj zikr i veliča Allaha. Onda mu je prenio selam od Poslanika, s.a.v.s., i ispričao kompletan slučaj. Kada je to čuo Hujdar, rekao je:” Hvala Allahu Koji me je spomenuo iznad sedam nebesa i iznad Arša, Koji se smilovao na moju glad i moju slabost.Gospodaru moj, kao što Ti nisi zaboravio Svoga roba Hudajra, učini da Hudajr Tebe nikada ne zaboravi.” Kada se ashab vratio i obavjestio Muhammeda, s.a.v.s., o onome šta je vidio i čuo od Hujdara, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Da si tada, dok je Hudajr govorio, pogledao prema nebu vidio bi svjetlost koja je prekrila prostor izmedju nebesa i Zemlje“. Kad god se osjećate loše- zikrite. Kad god ne znate kako da se nosite sa situacijom u kojoj se nalazite- zikrite. Kad ste nestrpljivi-zikrite. Kad osjećate da ste sami- zikrite. Kad osjećate da vam je srce prazno i šuplje- zikrite. Iskreno, to je rješenje, kao što je to Allah, s.v.t. rekao u Kur’anu: „one koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju“.
Budite dosljedni u zikru nakon namaza i zapamtite da dovite za svoju porodicu, roditelje, prijatelje (to je najmanje što za njih možemo učiniti). Kad hodate, na svakom koraku govorite elhamdulillah, Allahu ekber, subhanaAllah…„“Neka ti jezik uvijek bude vlažan od spominjanja Allaha”….živite ono što vaša usta izgovaraju…naročito sad tokom ramazana!
Na kraju, molimo Allaha Velikog, Gospodara Arša Plemenitog, da nas učini od onih kojima će Allah primiti post, namaz i ibadete, i da nas učini od onih koji će biti spašeni od Vatre i da ne učini u ovoj godini zadnji naš susret sa ramazanom, a On sve može! Naša poslijednja dova je – hvala Allahu Gospodaru Svjetova!
