Pregovori s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) prekinuti su u decembru prošle godine.
Otad pa do danas vlasti oba entiteta pronalaze načine kako bi, bez MMF-ovog novca, mogli zakrpiti budžete. Jednostavnije rečeno, traže način kako isplatiti sebi plaće i osigurati da sve socijalne kategorije dobiju ono što im pripada.
Načina nema mnogo, pretežno se to sve svodi na zaduživanje kod komercijalnih banaka i to po mnogo nepovoljnijim uvjetima nego što je to kod MMF-a.
Zašto to sve toliko traje i zašto su prekinuti pregovori? Odgovor je neočekivano jednostavan, MMF je uvjetovao bh. političare da pristanu na reforme da bi zauzvrat dobili novac.
Ujedno je to bio i vapaj bh. ekonomista koji su u proteklom periodu molili predstavnike MMF-a da ne daju bh. kleptomanima novac. Izgleda da je urodilo plodom, MMF je zasad kategoričan - ili reforme ili ništa od novca.
Traži se da BiH dobije državni zakon o plinu i električnoj energiji te tako izbjegne potencijalne sankcije Evropske energetske zajednice. Traže od političara da pristanu na kreiranje jedinstvenog registra bankovnih računa građana, a kako bi se mogli kontrolirati tokovi novca u BiH. Također insistiraju na tome da profunkcionira Komisija za vrijednosne papire Federacije BiH, a kako bi neko, nakon skoro dvije godine, mogao investirati u veći bh. entitet.
Priča je jednostavna, Međunarodni monetarni fond ne smije odustati od svojih uvjeta i prijeko potrebnih reformi. To je dobro za građene i ekonomiju ove zemlje, a loše za lopovsku vlast. Treba li MMF-u veći razlog da ostane principijelan do kraja.
