"Iznimno mi je drago upravo zato što je tema Armija RBiH. Mislim da bismo svi mi mogli svako svoj roman napisati o tom nesretnom, ratnom periodu koji je nas zadesio u BiH, pa tako i sama. Možda ću malo zvučati neskromno, iako oni koji me znaju da sam veoma skromno stvorenje, ali sam možda među prvim ženama, posebno sa estrade, koja je stala nekako na bedem odbrane Bosne i Hercegovine, naravno, pjesmom. To mi veoma znači", kaže Agić, koja je tokom rata u Sarajevu bila članica Umjetničke čete Prvog korpusa Armije RBiH.
No, kaže Hasiba, sve je počelo mnogo prije "pravog" rata u BiH. Naime, veli Agić, kompozitor i harmonikaš Omer Pobrić, kada su se dešavali nesretni, ratni dani u Republici Hrvatskoj, kada je sva njihova estrada stala da brani svoju zemlju pjesmom, odlučio je da učini isto, prenose Agencije.
"Omer, takav kakav jeste, patriota najiskreniji, okupio nas je i rekao nam da će napraviti jednu pjesmu. Bilo je to u vrijeme kada niko nije imao pojma o ratu, niko nije razmišljao o tome. Međutim, zahvaljujući Omeru, desi se pjesma 'Ne daj se Bosno'. No, trebalo ju je otpjevati. Sjeli smo tako u Omerovoj kući. On je uzeo telefon i zvao sve po spisku koji je imao, a mislim da su skoro svi bili na njemu, što se tiče sarajevske estrade.
Sve je redom pozivao i razgovarao sa njima preko spikerfona, pa se čulo šta od njih ko govori. Svi su redom rekli, ne. Niko neće. Niko nije htio da otpjeva tu pjesmu", sjeća se Hasiba.
No, kaže, javio se rahmetli Zekerijah Đezić, kaže Hasiba i rekao - ja ću otpjevati pjesmu "Ne daj se Bosno".
"I ja sam pristala, i nas dvoje smo to otpjevali. Kada se snimila ta pjesma, nakon nekog vremena je došao i Enes Begović i rahmetli Ćazim Ćolaković i oni su dio pjesme otpjevali, što je meni zaista drago. Tako da smo nas četvero nekako stali odmah na tu stranu bez i jedne riječi, zašto se snima. Ne, rekli smo, idemo. To smo ponosno otpjevali, tu pjesmu 'Ne daj se Bosno'", navodi Hasiba.
Sjeća se, kaže Hasiba, koncerta u Zetri, u Sarajevu, na kojem se pjevala pjesma "Ne daj se Bosno".
"I sada se ježim kad se toga sjetim, suze mi na oči pođu. Bila je prepuna Zetra i svi smo pjevali. Bilo nas je puno na sceni. No, čak i tada neki nisu htjeli ni da izađu na scenu da otjpevaju na playbek, nisu neki htjeli ni to. Ali, pjesma 'Ne daj se Bosno' prođe i postade prihvaćena. Kasnije, kada se sve to izdešavalo, ređale su se pjesma po pjesme. Ali, to je jedna od prvih gdje smo ja i Zekerijah Đezić od srca rekli - hoćemo", navodi Hasiba...
