Ocijenio je kako NATO s Bosnom i Hercegoviniom ima posebno kompleksan i bogat odnos, odnosno da je donio mir u BiH, omogućio primjenu Mirovnog sporazuma i stabilizaciju nakon minulog rata (1992-1995.), te podržao odbrambenu reformu koja svjedoči o tome na kakav način se kreativno može posmatrati i nadgrađivati Dayton u interesu svih naroda i građana BiH.
"NATO je danas od svih međunarodnih organizacija, ili aktera sigurnosti jedini koji ima konkretne i efikasne metode da se nosi s mnoštvom savremenih međunarodnih sigurnosnih rizika", kazao je Cikotić, navodeći kako se pitanje sadržano u naslovu teme postavlja u kontekstu činjenice da se od jedne političke opcije u BiH osporava daljnji napredak prema punopravnom članstvu u NATO-u.
Suštinskim u tom pogledu smatra pitanje - da li mehanizam dogovaranja, postizanja sporazuma u BiH i poštivanja tih sporazuma ima alternativu?, aludirajući pritom na ranije postignute saglasnosti i dogovore kojima su put ka NATO-u i aspiracije za članstvo u tom savezu označeni strateškim vanjskopolitičkim opredjeljenjem, koje je utvrđeno i u Zakonu o odbrani (2005), ali i strateškim dokumentima - Sigurnosna politika BiH (2006), Odbrambena politika BiH (2008) i Strategija vanjske politike BiH (2018).
"Ako sve ono što mi dogovorimo ovdje u jednom trenutku za nekoga iz bilo kakvih razloga više ne važi, koji je to onda kredibilitet nas kao ljudi, političkih institucija i stranaka koje zastupamo i međunarodnih obaveza koje u tom smislu preuzimamo", upitao se Cikotić, podsjećajući da je NATO put BiH dugi niz godina uživao punu podršku različitih političkih opcija iz RS, a da je sada na vlasti u tom bh. entitetu opcija koja kaže - mi ne želimo u NATO i ne želimo da primjenjujemo MAP (Membership Action Plan - Akcijski plan za članstvo u NATO-u).
Istovremeno, ističe kako je to nešto što predstavlja unutarnje pitanje BiH, te da se mora tražiti jedan racionalniji, fleksibilniji i konstruktivniji pristup, a u kontekstu zastoja koji karakterizira situaciju u vezi s (ne)usvajanjem prvog Godišnjeg nacionalnog plana (ANP) koji treba poslati u Bruxelles nakon aktivacije MAP-a.
"Lako je u BiH napraviti problem i ne mislim da se snaga pokazuje time što će se nešto zaustaviti, ili srušiti. Suštinski lideri pokazuju snagu svojom sposobnošću da nešto pokrenu ili nešto naprave", konstatirao je Cikotić.
Odgovarajući na novinarska pitanja upućena u kontekstu jačanja sigurnosnih aspekata u BiH, te prisutnih prijetnji, Cikotić je ocijenio kako savremeni rizici i prijetnje ne poznaju granice, a da su mnoge univerzalne, odnosno da je globalizacijom, sigurnost postala univerzalan i nedjeljiv proces, te da svi oni koji pokušavaju da se suprotstavljaju toj matrici, „na ovaj, ili onaj način, prije ili kasnije, gube tu bitku“.
Na upit o tome zašto je došlo do promjene u odnosu prema NATO-u od određenih političkih opcija, Cikotić je podsjetio da postoje višestruke obaveze - zakonske i međunarodne koje potvrđuju spremnost BiH za ulazak u NATO-savez, te da smatra da je promjena u tom pogledu uvjetovana uvjerenjem pojedinih političkih lidera da je došlo do promjene geopolitičkih odnosa koji mogu ići u prilog drugačijim političkim konceptima.
Dodao je kako nagle promjene kursa mogu biti štetne, pogotovo za nosioce tih promjena.
Predsjednik Kruga 99 Adil Kulenović kazao je kako većina građana u BiH smatra da za NATO nema alternative, te da je jedina prava opcija kretanje ka evroatlantskim integracijama, a što jamči stabilnost i sigurnost u bh. i širim okvirima, kako piše Fena.ba.
Pozvao je uime asocijacije koju predstavlja na racionalan pristup na tom planu, potcrtavši sve benefite koje članstvo u NATO-u donosi, a što, osim sigurnosnog aspekta, obuhvata i druge kvalitete, uključujući jačanje pravne države i neophodne reforme, kao i obimnije investiranje, ekonomski i svaki drugi prosperitet.
