U rubrici ''Heftičnjak'' analiziramo i komentarišemo ključni događaj u sedmici iza nas. Tema sedmice je izbor za pjesmu Eurosong 2024. na kojem je pobijedila Švicarska. Analiziramo ovogodišnju Evroviziju i moguće učesnike iz BiH na nekom sljedećem Eurosongu.
Evrovizija koja je ove godine održana u Švedskoj, u Malmeu, glavna je tema ove hefte. Ovo takmičenje koje je zamišljeno kao izbor najbolje evropske pjesme, u suštini je postalo nešto sasvim drugo i iz godine u godinu praćena je sa sve više skandala. Posebno u oči upada napadno nametanje nekih standarda koji ne služe izboru najbolje pjesme nego uspostave nekih potpuno drugačijih modela ponašanja i življenja, čime je tradicionalna Evropa itekako opterećena. Ti razni lobiji upravljaju ne samo ovom manifestacijom nego važnim finansijskim tokovima pa imaju lovu da to sve pokriju. Ipak živimo najgore doba kapitalizma u kojem je novac i kralj i kraljica. Ove godine pobijedio je švicarski izvođač Nemo s pjesmom ''The code''. Kojeg je kaže razbio, jer nije ni muško ni žensko. A dobio je nakon što mu je žiri dao drastično najveći broj poena, pa ga ni s velikim brojem glasova publike nije mogao stići hrvatski predstavnik Marko Purišić, poznat kao Baby Lasagna, za kojeg su navijali brojni fanovi, naročito ovdje na Balkanu.
Ljubitelji Eurosonga imaju raznovrsne i čudne ukuse, mnogi izražavaju negodovanje što je pobijedio spomenuti nebinarni Švicarac, a većina je ipak ljuta zato što su organizatori Evrovizije isključili najvećeg favorita prije takmičenja, Nizozemca Joosta Kleina, koji se javno suprotstavio predstavnicima Izraela dok su govorili na press konferenciji. Joost je ispao najveći gospodin i javno ukazao na stradanja Palestinaca te da nikakva režiranja aplaudiranja i lažne podrške zemlji koja trenutno vrši strašno nasilje nad civilima ne mogu oprati Eurosong i njegove organizatore. Mnogi će reći da je sve režirao, pa podsjećaju na prošlogodišnju Evroviziju kada su svi očekivali pobjedu Finske, ali je na kraju slavila Švedska. No, to je takav klub i manje-više tu se pravila znaju i ko god učestvuje mora unaprijed da se pomiri s čudnim Eurosongovim manirima.
Država koja već nekoliko godina ne učestvuje na izboru za pjesmu Evrovizije je Bosna i Hercegovina. Zbog love. BHT nema para niti kapaciteta da plati dugovanja i da pošalje našega predstavnika. Kod nas je to politika i tako to traje već decenijama. Sve u svemu, čudni su ukusi i kada bi Bosna i Hercegovina mogla poslati svoga predstavnika pitanje je ko bi to trebao biti. Ako pitamo obični narod, onda će ljudi reći – može Đula Drini, naša Cazinjanka koje sinoć opet razvalila u Zvezdama Granda. Pravi klasični narodnjak. Ali ako bi gledali ukuse onoga što prolazi na Eurosongu, onda bi mi iz Bosne i Hercegovine trebali poslati Božu Vreću, da s bradom i u haljini otpjeva neku sevdalinku... U klubu u kojem pobjeđuje Švicarac Nemo, Božo Vrećo bi itekako imao šansu. To je taj stil i to se traži. Đula Drini će praviti velike koncerte, veliki najavljuje da će održati u našem gradu i dok je narodnjaka poput nje biće veselja i pjesme. Eurosong je više marketing, novac i dok je te manifestacije biće ljutnje i frustracija. A organizatori će uvijek trljati ruke.
