Nana Fata Orlović, bh. ali i svjetskoj javnosti prepoznatljiva je po borbi za izmještanje nelegalno sagrađene crkve u dvorištu njene porodične kuće u Konjević Polju.
Kako godine odmiču zdravlje ove heroine sve je narušenije, zbog čega je u proteklih šest mjeseci dva puta bila hospitalizirana u Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli. I svaki put, hrabra, borbena, čiste duše i mekog srca se uspješno oporavila.
Nakon posljednjeg izlaska iz bolnice, nanu Fata trenutno boravi kod kćerke Hurije i članova njene porodice u Srebreniku. Uz kćerku, nesebičnu podršku joj pružaju i zet te unuka, za koje kaže da su njene životne vodilje.
"Neka ste došli da me obiđete, jer me uvijek obradujete, a pamtim vas po trenutku kad ste mi prvi javili da će crkva biti uklonjena iz mog dvorišta", riječi su nane Fate.
Zahvaljujući se dragom Allahu, dalje ističe da se uspješno oporavila od zdravstvenih tegoba koje je nedavno osjetila.
"U bolnici sam bila nekoliko dana zbog problema s plućima, ali sada je sve kako treba. Nadam se da ću u narednim danima moći otići do Konjević Polja jer imam dijelova zemlje koju moram orati", hrabro dodaje nana, puna snage i života za svoje, kako navodi, obaveze koje je čekaju na porodičnom imanju.
No, sada je najviše muči činjenica da crkva iz njenog dvorišta još uvijek nije uklonjena. Vrijeme za to je isteklo prije skoro godinu dana, a vlast u Republici Srpskoj svoj dio obaveze koju joj je nametnuo Evropski sud za ljudska prava, do kraja nije ispoštovala.
"Boga mi su mi postali sumnjivi. Više ne znam šta čekaju. Zemljište je moje, crkva je na njemu bespravno izgrađena i neka je uklanjaju. Ono ne može biti bogomolja, jer se ne možete moliti na tuđem. Bog te prihvata ako sve radiš pošteno i na svome, a ne na tuđem i na njegovu štetu. Imam osjećaj da sve rade namjerno. Kažem im: 'dajte, da se ne zavađamo, uklonite je i neka ide svako svojim putem'", ističe nana.
Zbog borbe u kojoj se nalazi, rat za nju, kako kaže, nikada nije ni prestao.
"Imam osjećaj da mi je sad gore. U ratu je sav narod bježao, pa sam skupa s njima bježala i ja. Ovo sad što rade, samo je moj belaj i borba. Dijete moje, sve ovo što se dešava ostavilo je posljedice na moje zdravlje, ali ja se moram boriti, valja dalje nekako kroz život ići", dodaje nana dok ispija šolju kafe koju joj je pripremila kćerka.
U vihoru rata nana Fata je izgubila 22 člana šire porodice, ubili su joj i muža Šaćira, a sama je ostala sa sedmero djece. Kroz život se borila onako kako je znala i umjela, a njena snaga mnogima je bila inspiracija za savladavanje brojnih nedaća.
U mjesecu oktobru navršit će se punih 20 godina Fatine borba za pravdu, koju je prepoznala i Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini, dodijelivši joj posebno priznanje.
"Hvala Americi i ljudima koji su me nagradili. Mnogo mi je značajno to priznanje koje su mi dodijelili, a najveća nagrada će biti onoga trenutka kada crkvu uklone. Dva duluma na kojima se ona nalazi ja planiram zagraditi i lijepo urediti, ima da mi blista kao što je to nekada bilo. Voljela bih da na miru sjednem u svojoj kući i da mi moja djeca dođu", nastavlja ona.
Snagu za koračanje kroz život, sasvim uzdignute glave, nana Fata upravo vidi u svojoj djeci i unucima, koji su izuzetno ponosni na ovu 78-godišnjakinju, heroinu koja dosljedna ostaje do kraja – čiste duše i čiste avlije, kako nam je i sama jedne prilike kazala.
