Više od godinu dana Bošnjaci su se u njenom selu borili protiv bolje naoružane vojske bosanskih Srba prevođene Radovanom Karadžićem. Kad je borba postala beznadežna, izbjegli su u susjedni grad Srebrenicu.
Tamo su se borili i gladovali još dvije godine, sve dok srpski general Mladić i njegovi vojnici nisu zauzeli i ovaj grad u istočnoj Bosni. Fata i njena djeca preživjeli su masakr, no njen suprug Šaćir ubijen je zajedno s više od 25 članova porodice.
Kad se pet godina nakon kraja rata (2000) vratila svojoj kući, pronašla je ruševine. A na njenom imanju je sagrađena pravoslavna crkva.
No, udovica u dimijama i s maramom, koja je jedva znala pisati, nije se predala nego je započela borbu protiv vlasti u Republici Srpskoj, bh. entitetu kojim dominiraju Srbi.
"Crkva se mora izmjestiti! Šta radi u mom dvorištu? Ovdje ionako nema Srba! Crkva mora napustiti moje dvorište!", ponavljala je Fata.
Otpor je imao cijenu. Napadala je policija, ali i pravoslavni sveštenik koji je udario u leđa. S vremenom je "nana Fata" postala sve poznatija javnosti po svojoj upornosti i hrabrosti. Reis-ul-ulema, glavni bosanski muftija, iz Sarajeva posjetio ju je u njenoj kući, slikao se Fatom poput mnogih drugih političara i poznatih ličnosti.
Fatu je 2007. godine jedan bh. dnevnik list proglasio za "Ličnost godine". Ali Fata se osjećala usamljeno. Šestero njene djece emigriralo je u SAD i tamo započelo novi život - prenosi ARD.
"Moja djeca kažu da zbog posla nikad ne bi ostala u Americi. Tamo su jer je Amerika pravna država, za razliku od BiH, gdje svako radi što želi", objasnila je prkosna starica za njemački javni servis.
Prije manje od mjesec dana Fata je ostvarila najveću pravnu pobjedu: Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu odlučio je da crkva treba nestati iz Fatinog dvorišta u roku od tri mjeseca.
Mediji su je proslavili kao "bosansku heroinu", ali Fata sve to ne doživljava tako junački.
"Naravno da sam sretna zbog pobjede, ali to me skupo koštalo. Iza sebe imam beskrajne besane noći. Sve bih učinila za pravdu! Žestoko bih se borila i da je džamija nelegalno u mom dvorištu. Nikada me nisu zanimali hodže i popovi, nego moja kuća i moje dvorište!"
