Upoznali su se u džamiji, odmah svidjeli jedno drugom, ali simpatije nisu otkrivali. Ali, onda su se odvažili i počeli vezu. Esedu je trebalo deset mjeseci da svoju voljenu Mahiru zaprosi.
– Sjećam se kada me pitao da li želim da se udam za njega. Bilo me je mnogo stid. Žene u džematu, uglavnom nane, odmah su pitale: „Šta je rekla?“. U sebi sam razmišljala, ne smijem ni reći sad da neću – kaže kroz osmijeh Mahira, prisjećajući se početaka svoje veze.
U maju 2007. godine su se vjenčali. Kaže da im je to bio jedan od najsretnijih dana u životu. Imali su prelijepo vjenčanje sa zvanicama, u kojem je Mahira zabljesnula u vjenčanici. Osim vjenčanja, najljepši trenuci njihovog zajedničkog života su rođenja djece, kao i odlazak na hadž.
Prva godina braka donijela je mnogo sreće u njihov život, da bi se naredne Esed počeo žaliti na bolove i konstantni umor koji je osjećao dok je obavljao svakodnevne obaveze. Simptomi ih nisu uplašili, jer nisu smatrali da upućuju na bilo kakve ozbiljne zdravstvene tegobe.
– Mislili smo, kao i svi drugi ljudi koji žive ovaj ubrzani život, da je to sasvim obični umor. Nažalost, nije bilo tako. Drugog dana Ramazanskog Bajrama, Esed doslovno nije mogao ustati iz kreveta. Bio je to veliki šok, kako za njega tako i za nas. Otišli smo na kliniku i nakon 21 dan dijagnosticirali su mu multiplasklerozu (MS). Na početku mislili smo da je to neka prolazna bolest koja se uz odgovarajuću terapiju liječi, tek poslije saznajemo šta je zapravo MS. Teška je to bolest i manifestira se kroz različite oblike – priča nam Mahira i govori da je njihova kćerka Sumejja tada imala tek pola godine.
Bolest nije odmah bila progresivna, Esedovo tijelo je polako napadala. Prvo mu je počeo tremor ruku i glave, zatim mu je slabio vid, nakon toga i mišići, kako na rukama, tako i nogama. Dvije godine poslije uspostavljanja dijagnoze, Esed je potpuno pao u kolica. Sada je stopostotni invalid, te mu je MS progresivan.
– Moj Esed već 11 godina sam ne jede, ne pije, ne kupa se, ne brije, ne hoda, ne ide na WC, ne može da guta, nerazumno izgovara riječi. Najbitnije od svega je da nikada nije klonuo psihički i na tome neizmjerno hvala Allahu. Mi ovo gledamo kao iskušenje, a ne kao tegobu. Mišljenja smo da uvijek postoji neko kome je gore. Želimo ovo naše stanje iskoristiti u dobro, time što ćemo nekog motivisati, a ne da budemo za sažaljenja – otkriva nam Mahira i dodaje da oni žive jedan sasvim normalan život, onoliko koliko mogu. Ne predaju se i zahvalni su za sve blagodati. Esedovo zdravstveno stanje stagnira. Napretka u fizičkom smislu nema, dok u mentalnom nikad nije ni bio bolestan – govorila nam je Mahira u velikom intervjuu.
Kada smo posjetili porodicu Ahmiš, za oko su nam zapale stepenice i upitali smo Mahiru kako ona svog supruga spušta i sprema za izlazak, ona nam je kazala da ga svaki put nosa od vrha stepenica do dna, jer porodica Ahmiš u porodičnoj kući živi na spratu (tj. prvom spratu). Sada su nakon 12 godina uz pomoć divnih ljudi dobili lift koji će im dosta pomoći i olakšati.
– A nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao. Evoooo gaa…MUBAREK!!! Elhamdulillah!Allahu ekber! Ne znam ko je više plakao ili mi ili radnici. Hvala svima koji su učestvovali, pokrenuli Mejrima Fejzagić Valjevac, Ajla Milišić Pepić, donirali, podržavali, dovili, sve koji su i pomislili dati, a kamoli dali…Allaha molim da Vas sve redom obraduje na Sudnjem danu kao što ste Vi svi skupa nas! Hvala prijateljima našim, našem narodu, našoj podršci, ljudima koji nas vole. Koliko nama lift znači saznat ćete tek na danu polaganja računa! Allah Vas nagradio! Nakon dugih 12 godina nosanja! – napisala je Mahira ispod videa koji je objavila na svojoj Facebook stranici.
