Ni u najgorim vremenima agresije na našu domovinu takvi događaji nisu prolazili bez osude, ali i državne reakcije. Većina katoličkih i pravoslavnih, kao i jevrejskih bogomolja, pošteđena je. One koje su oskrnavljene, ostavile su još jedan ožiljak na bošnjačkoj duši.
Zato su za svaku najoštriju osudu događaji u proteklih nekoliko sedmica, u kojima je oštećena crkva u Visokom te napadnute časne sestre u Fojnici. I za žustru reakciju države.
Iako su u Fojnici počinioci maloljetnici, odgovornost se mora utvrditi i pravedno raspodijeliti i na njih, ali i na njihove roditelje. Nema popuštanja!
Bosna i Hercegovina se uvijek dičila svojom tolerantnošću. Bošnjaci su je i u najtežim vremenima isticali i branili iz petnih žila. Vjera naređuje da se poštuju sljedbenici Knjige. Ako imalo držimo do sebe i svojih temelja, naređenje moramo poštivati i čuvati.
Nije svojstveno ovom narodu da hinjski nasrće na svetinje svojih susjeda!
Još manje da šute o tome.
Ljepota ove države, ali i njena budućnost, protkana je raznolikošću kojom se svi sa pravom trebamo ponositi.
Uprkos izazovima agresije, suživot i tolerancija odbranjeni su.
Pa, više i nije neka novost da je katolički vjeroučitelj poveo djecu u džamiju ili da je mualima sa popom organizirala još jedan hvale vrijedan događaj.
Ima onih koji svoju budućnost vide u “fildžan državi”. Budala i krivih drva uvijek je bilo i uvijek će biti!
No, zlo može prevladati samo ako dobri ljudi ne čine ništa.
Srećom, dobrih ljudi u BiH je i dalje mnogo. I ne šute. Niti će!