Na to mjesto 22. januara 1994. godine pale su tri granate od čijih su eksplozivnih dejstava ubijeni: Jasmina Brković (1989), Mirza Dedović (1986), Admir Subašić (1986), Danijel Jurenić (1983), Indira Brković (1982) i Nermin Rizvanović (1981), dok ih je još šestero ranjeno.
Dječja radost tog se hladnog, snježnog dana pretvorila u tragediju. Veseli dječji glasovi u sekundi su utihnuli. Opsada Sarajeva tada je već trajala skoro tri godine i djeca su tog dana odlučila malo uživati u zimskim radostima. Sanjkali su se i veselo igrali. A onda su oko 13:40 sati sa položaja agresora u Nedžarićima ispaljene tri grante. Jedno dijete je ubila detonacija dok je bježalo prema haustoru svoje zgrade, a svi ostali su ubijeni gelerima, kako prenosi Hayat.ba.
Ovom prilikom, ministrica Brčić je pojedinačno navela i koliko bi godina danas imalo svako dijete čija je mladost nažalost prekinuta.
I ove godine, kao i svake prethodne, svojim kćerima Fatihu je proučio i cvijeće položio Dževad Brković u pratnji svoja dva sina rođena nakon prerano ugašenih života Indire i Jasmine. Majka ni ove kao ni prethodnih godina iz zdravstvenih razloga nije bila u stanju doći na mjesto stradanja svojih djevojčica. Tuga i bol vidna je na Dževadovom licu, ali dostojanstveno, u tišini, sa suzama u očima, zajedno sa svojim dječacima položio je dva buketa, jedan za Indiru, drugi za Jasminu, ali i za svu drugu ubijenu sarajevsku djecu, jer želi sačuvati sjećanje na svoje dvije princeze i sve nevine sarajevske žrtve. O svom najtežem životnom iskušenju ne priča, jer nema tih riječi kojim bi mogao iskazati svu svoju bol i žal za njegovim najmilijim djevojčicama.
- Jako sam tužan i nema riječi kojima bih mogao opisati kako se osjećam. Ovdje se dogodio jedan od najtežih zločina počinjenih u toku rata, ubijena su djeca na igranju, djeca koja su smijehom i igrom prkosila ratu i mržnji. Apelujem na sve građane da u što većem broju prisustvuju ovim tužnim godišnjicama, kako bih uspomenu na ove nevine žrtve sačuvali od zaborava - riječi su Fikreta Grabovice, predsjednika Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-95.godine.
Na mjesto stradanja cvijeće su položile i delegacije Općine Novi Grad,Udruženje civilnih žrtava rata, predstavnici mjesnih zajednica Alipašino Polje, “AntiDayton pokret”, te komšije i prijatelji ubijenih.
