Uz to, jedan je od dva studenta tamošnjeg fakulteta koja su dobila Srebrenu značku, koju dodjeljuje Sarajevski univerzitet studentima koji imaju prosjek ocjena iznad 9. - U tim momentima čovjek osjeća ponos i zahvalnost što se taj dugogodišnji trud isplatio. Bio sam ponosan na sebe, ali i na roditelje koji su mi bili podrška sve vrijeme. Bez njih sigurno ne bih mogao završiti fakultet, jer su odricanja kako s finansijske strane tako i s drugih aspekata vrlo velika - kaže Babić.
Pronašli smo ga na Odjelu kardiologije u Kantonalnoj bolnici „Dr. Irfan Ljubijankić“, gdje je već zaposlen kao doktor medicine. Posao je dobio u julu, odmah po završetku studija. Dok je radio s pacijentima, ponašao se kao da je već dugo godina u ovom poslu. Kaže da se još privikava na svakodnevne obaveze. Što je najbitnije, priča nam, voli svoj posao i nastoji ga obavljati najbolje što je moguće.
- Medicinom sam se odlučio baviti još dok sam bio srednjoškolac i nisam imao dvojbe – kaže Babić. Dok mladi odlaze van ili imaju to u planu, on želi ostati u državi. - Bojim se da će se za to morati primijeniti drastične mjere da se ti ljudi pokušaju zadržati, u suprotnom, nećemo imati djece ni pacijenata - završava svoju priču Mirza, dodajući da je njegova želja bavljenje internom medicinom, odnosno kardiologijom. Nakon godine radnog staža, u planu je i specijalizacija.
