U Bosni i Hercegovini bila je nagrađivana novinarka, a u Sloveniji, u koju se s porodicom preselila s četiri kofera, šest mjeseci slagala je šarafe.
Međutim, uporna i ponosna Krajiškinja, nije pokleknula ni u najtežim vremenima. Danas, Lejla i njezin suprug Goran, također Bišćanin, a po ocu Slovenac, znaju da se sve isplatilo.
U rodnom Bihaću završila je gimnaziju, u Sarajevu novinarstvo, a zatim je dvanaest godina provela radeći na Radio-televiziji Unsko-sanskog kantona.
“Bosna je najljepše mjesto na svijetu. to je moja domovina, tu su moji korijeni, tu su moje grane. Jednostavno smo željeli nešto više za kćerku i odlučili smo da se preselimo”, navela je Lejla.
Razmišljali su o selidbi u Holandiju, ali Krško je bilo mnogo realnije obzirom da je Goranov otac Slovenac.
“13-og aprila smo se sa četiri kofera i malom Opel Astrom preselili u Krško i počeli neki novi život”, dodaje Lejla.
Inače u Krškom bosanski jezik kao i ostali drugi jezici nisu nikakva rijetkost, a Lejla dodaje da je dovoljno samo proći glavnom ulicom i tu se mogu čuti različiti jezici, vidjeti žene koje nose hidžab, kao i ljude druge boje kože; Doslovno, mjesto je otvoreno za sve vrste ljudi, kazala je na kraju Lejla.
Više u videoprilogu.
