Parada, koja je trebalo da bude nekakav inat Milorada Dodika i oligarhije mu, već drugu godinu zaredom bila je opskurna promenada bajkera, poštara, lovaca, alpinista, mažoretkinja, anonimnih likova, članova pojedinih sportskih udruženja, preciznije Igokee, Borca i Slavije.
Bilo je svega i svačega u tom galimatijasu nacionalističkog kiča. A sveukupno je podsjećalo na loše režirani holivudski film C produkcije o nekoj malenoj tiraniji nastaloj na ruinama Istočnog bloka, gdje u slavu diktatoru oronuli režim pravi nekakvu paradu.
Okupljanje po dubini i Viber-naredbe
I zaista, jeste ove godine pod koljenima Dodika, Dragana Lukača, Željke Cvijanović i Ane Brnabić odigrana ova skaska, koju već sada zovu Putinova parada za siromašne, ali valja ukazati na nekoliko stvari koje su je obilježile i nisu nimalo naivne.
Prvo i osnovo, snimci nadzornih kamera sa Trga Krajine pokazali su jadno raspoloženje po sunčanom danu, a još više su pokazali odsustvo ljudi. Preciznije, na Trgu nije bilo više od hiljadu prisutnih. Što će reći da su dan uoči parade partijske ćelije vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata loše odradile svoj posao slanjem lančanih Vajber-poruka, kojima se članstvu nalaže da se "po dubini" okupi na Trgu.
Na primjer, samo odbor iz Bužaka, ili, po srBskom novogovoru, Lazareva, očekivao je 300 ljudi iz svog reona. E, sad, ili su oni sjajno odradili svoj posao, pa su samo oni došli po naređenju, ili niko nigdje nije uspio da "animira" pučanstvo. To je na procjenu Dodikovim Kerberima.
Arkanovi specijalci slave 'kontinuitet'
No, bilo bi olako prihvatiti teoriju po kojoj su i budžetlije otkazale poslušnost i nisu prisustvovale Dodikovom neustavnom karnevalu jer, iako je to (donekle) istina, pokazao je Dodik izvođenjem Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) da se ne šali, prije svega, sa svojim narodom. Ti Arkanovi duhovni i modni potomci promarširali su ispred glavne bine pjevajući "Hriste Bože" pod punom ratnom opremom. Čisto da se zna kako Banjaluka živi svoju 1992. godinu i etničko čišćenje u kontinuitetu. A kontinuitet se slavi.
Živi grad svoj urbicid, elitocid, svoja protjerivanja nesrba, živi takozvana republika negiranje genocida, zločina i istrebljenja, koji su u njeno ime počinili baš njeni osnivači. Pa se i dalje slavi nakazni rođendan tvorevine u čije ime su počinjene najveće gnusobe nakon Drugog svjetskog rata.
Neko će reći: neprijatno je zdravom ljudskom biću ovo i gledati. Neko će reći: zato su Banjalučani po sunčanom, neradnom danu odlučili da bojkotuju tu Vajber-paradu, ali izborni rezultati, a ponajviše one crvene beretke pod punom borbenom spremom, govore da se u manjem bh. entitetu neće skoro bilo šta promijeniti.
Da, ljudi bježe od "ekonomskih ljepota" ovog režima; da, Banjaluka je postala nekakva pridonjecka eks-teritorija, ali ovi što ostaju i što slave sramotu ne samo da će ostati nego se i naoružavaju, koristeći sve kilave propuste bh. sudstva, međunarodne zajednice i svijeta cijelog.
Dodik iznad Ustava pravi svoju paradu
Treba znati i ovo, za one koji ne znaju: da, ovo je proslava neustavnog praznika; da, utvrđena je njegova neustavnost; i da, predviđene su kazne za one koji krše Ustav:
"Službena osoba u institucijama Bosne i Hercegovine, institucijama entiteta ili institucijama Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine koja odbije da izvrši konačnu i izvršnu odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine, Doma za ljudska prava ili Evropskog suda za ljudska prava, ili sprječava da se takva odluka izvrši, ili na drugi način onemogućava njeno izvršenje, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina."
Da, ta osoba je Milorad Dodik, danas na čelu nacionalističke i neustavne Vajber-parade; da, ta osoba je, onako usput, i predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine; i da, njemu niko ništa u ovoj zemlji ne može.
Tako doslovno stoje stvari. Što će implicitno reći: evo za pobijenu prijedorsku djecu, za njih 102-oje, NEMA spomenika u Prijedoru, i to po zakonu, a ovdje, 50 kilometara dalje, kršeći zakon i Ustav, evo već drugu godinu organizuje se naci-Vajber-parada i – nikome ništa.
E, zato nam je tako kako nam je. Zato se Banjalukom danas i šepure crvene beretke, koje su asocijacija na genocid, strijeljanje djece, pljačke, zato isti ti bez bilo kakve sankcije pjevaju kako idu na Kosovo da se bore. Za šta? Nije ni važno u Dodikovoj diktaturi.
Režim jede svoju djecu, pitajte porodicu Dragičević
Jedina borba, vjerovatno i posljednja ove paradne bratije, biće borba protiv sopstvenog naroda jer ovaj režim, predvođen ovom policijom i ovim specijalcima, danas maršira pored zastrašenih Banjalučana Srba. Nesrbe su odavno protjerali, pa su na red došla "srpska djeca".
Ne vjerujete? Pitajte porodicu Dragičević.
I nemojte misliti da će režim izrastao na kostima pobijenih u genocidu i najmonstruoznijim zločinima imati milosti prema svom narodu jer narod mu i jest meso od kojeg kao kakav grabljivac preživljava. Eto, još prošle godine mogle su da se zbijaju šale o maršu poštara, ali na zapjevanje Crvenih beretki ove godine niko se nije nasmijao. I to je bila osnovna i jedina Dodikova poruka.
A nije izgovorio ni riječi na Trgu Krajine. Jer, sve je rekao Dodik dugim cijevima i svojom pretorijanskom gardom. Sve su rekli i oni Banjalučani koji nisu došli. Njih 20.000 projektovanih budžetlija, koji je trebalo da mašu kineskim zastavicama RS-a.
No, pobrinuće se već "unutrašnji organi" za njih. Pa se u ovoj godini očekuje priliv budžetlija iz RS-a u Sloveniju, Austriju i Njemačku, trbuhom za kruhom. Tako to biva kada se ne sluša ruka koja te hrani.
Od poštara do mažoretkinje
Nego, šta je sa Bošnjacima, Hrvatima, šta je sa "ostalima", gdje su oni na Vajber-danu, gdje su oni na paradi? Milorad Dodik je ćutao, a njegova garda je govorila samo jedno: takvih nema u ovom gradu i ovoj tvorevini.
I tako se okončala, na sramotu svih nas, još jedna naci-žurka u slavu tvorevine nastale na genocidu i zločinima. Samo, upamtite dobro, ove godine Banjaluka je filovana strahom. On izbija iz svake pore, svake kocke u banjalučkoj kaldrmi, svakog mislećeg i normalnog bića. Za one koji su imuniji na strah tu je bio i sin Ratka Mladića, simbola zločina i genocida, čisto da se onjuše temelji tog entiteta.
Kako sada stvari stoje, dogodine možemo da očekujemo paradu na kojoj će svi učesnici, od poštara do mažoretkinje, biti pod ratnom opremom, a naroda više biti neće. Ne za paradu nego ga biti neće u Banjaluci.
