U prvih devet mjeseci ove godine urađeno je tek šest transplantacija. U Udruženju dijaliziranih i transplantiranih pacijenata FBiH tvrde da novca i stručnog kadra za znatno veći broj zahvata ove vrste ima, ali da nema dovoljne zainteresovanosti da se cjelokupan proces unaprijedi.
39-godišnji Suad Nurkić iz Živinica je od augusta prošle godine na dijalizi. Predložena mu je transplantacija bubrega. Sve je trebalo biti završeno do kraja ovog mjeseca, jer je majka bila odgovarajući donor.
Ona je svoje pretrage završila u maju i tada je bilo riječ o tome da je uredno stanje. Sad kad smo došli u septembru, zbog njenog povišenog dijabetesa, krvnog pritiska, oštećeni su njeni krvni sudovi tako da je ona iz te kombinacije praktično ispala – priča.
Suad je sada na federalnoj listi čekanja za transplantaciju. U to da će u Bosni i Hercegovini dočekati red ne polaže velike nade s obzirom na broj pacijenata na čekanju, a mali broj transplantacija.
Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih osobe u FBiH kaže da trenutno imamo 2000 pacijenata na dijalizi.
Njih oko 250 čeka na transplantaciju, 700 bi moglo biti transplantirano. Međutim, ljudi su ti, zapravo pacijenti su zapravo ogorčeni, deprimirani, imali smo čak i suicidnih situacija, imali smo situacija gdje nam umiru pacijenti pored živih donora – rekao je.
Iz Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla su u maju ove godine obećali znatno povećanje broja transplantacija.
Narhela Mujačić, transplant koordinator UKC Tuzla ističe:
Ove godine smo, što se tiče bubrega, do sada imali tri žive srodničke, supružničke transplantacije, a veći broj transplantacija koštane srži, odnosno matičnih ćelija hematopoeze je također urađeno. Mi još uvijek nismo nažalost imali nijednu transplantaciju od kadaverične osobe, odnosno moždano mrtve osobe. – pojašnjava za BHRT.
Posljednja kadaverična transplantacija u BiH urađena je sredinom septembra prošle godine. Iz Udruženja dijaliziranih i transplantiranih pacijenata FBiH su najavljene proteste za oktobar odgodili. Međutim, ukoliko se situacija ne promijeni, osim o protestima razmišljaju i o upućivanju pacijenata na privatne klinike.
Žuljević podsjeća da imamo 2,5 miliona maraka kada je u pitanju Fond solidarnosti za transplantacije.
Mi potrošimo godišnje 100,200 hiljada maraka i taj ostatak Boga pitaj gdje završi.
Nedavno je pokrenuta inicijativa da se krug donora, kada su u pitanju srodničke transplantacije, proširi takozvanim unakrsnim transplantacijama, kaže dr. Mujačić, a očekuje se i veći broj kadaveričnih transplantacija povećanjem broja utvrđenih moždanih smrti i razgovorom sa porodicama o doniranju organa. Kada će se to i dogoditi, za sada se tačno ne zna, a vrijeme je ključan faktor za one koji čekaju na organ.
