BiH sa migrantskom krizom pokušava se izboriti već skoro 3 godine. Najveći teret ipak je na USK, koji graniči sa Hrvatskom i odakle oni žele nastaviti svoj put prema nekoj od zemalja EU. Kako je država nemoćna da se izbori sa cjelokupnom situacijom, svjetske i evropske humanitarne organizacije, ljudima koji su se zatekli ovdje, pokušavaju osigurati ono najosnovnije. Pored volontera i uposlenika različitih organizacija često ovim ljudima pomažu i oni koji nisu dio niti jedne organizacije, već su samo dio svog života htjeli posvetiti humanitarnom radu...
Služba za poslove sa strancima od početka 2020. godine registrirala je 13.935 migranata i izbjeglica koji su iskazali namjeru podnošenja zahtjeva za azil u BiH, od čega je samo u posljednjih 7 dana registrirano njih 207.
U privremenim prihvatnim centrima trenutno ih boravi 6468, a prema procjenama domaćih i stranih organizacija broj onih koji nisu u kampovima je isti ili čak i veći. Oni uglavnom borave u šumi, na obraslim livadama, u napuštenim objektima, nerijetko hodaju po gradu, ali i punktovima gdje im volonteri Crvenog križa mogu pružiti prvu pomoć.
Uz migrante ponekad možemo sresti i volontere koji nisu dio ni jedne humanitarne organizacije nego, kako nam kažu žele pomagati drugima, a dolaze iz različitih država Evrope. Jednog od njih susreli smo na punktu u Ključu. Njemački državljanin Michael Hebert u BiH je od prvog oktobra, a prije toga je bio u Grčkoj. Zašto je dio svog života posvetio humanitarnom radu kaže leži u činjenici da su i njegovi roditelji nekad bili izbjeglice.
Priču o ovom humanitarcu donosimo u večerašnjem izdanju TV Dnevnika u 19,00 sati...
