Na Konakovićeve istupe ne treba reagovati u medijima: Odgovor mu mora doći kroz Parlament i Tužilaštvo BiH!

Ukoliko iskoristite mogućnosti Googlea i provjerite gdje je bio i šta je radio ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković u posljednjih mjesec dana, bit će vam jasno zašto je ova država kontinuirano na stolu umjesto za stolom.

Nakon što je doživio fijasko s potpuno nepotrebnim sazivanjem bošnjačkog sabora, kola su za Konakovića ubrzano krenula nizbrdo. Do tada, može se reći Konaković je uspijevao da se promoviše kao šef diplomatije i hoda po svijetu. Koliko je bio uspješan pokazuje situacija u državi i njen međunarodni rejting.

A onda se u skladu sa stavom u vremenu formiranja Vijeća ministara, kada je rekao da može biti ministar bar tri resora, preorijentisao na unutrašnje poslove. Ili bolje rečeno istražno-unutrašnje poslove.

De fakto je preko noći Konaković od bošnjačkog lidera u pokušaju koji se pojavljuje u “svjetskim centrima moći u kojima se odlučuje” postao istraživač i komentator pravosudno-policijskog posla.

U medijima više nema priče kako je vratio Bosnu i Hercegovinu tamo gdje pripada i kako Washington, Brisel, London… sada znaju stanje u Bosni.

Umjesto odbrane interesa Bosne i Hercegovine, što mu je dužnost i obaveza, Konaković je iz institucije na čijem je čelu napadao tužioce, policajce, sudije, novinare jer hapse lica za koja postoji osnov sumnje i osnovana sumnja za počinjenje krivičnog djela, apriori tvrdeći kako je sve montirano.

Zašto je Konaković osjećao potrebu da to radi zna samo on, ali to što radi upućuje da postoji razlog zašto to radi. Jedan od razloga može biti što je na neki način upetljan on ili što je upetljana njegova stranka i kadrovi, a isto tako presija koju Konaković vrši ovih dana može biti i politička igra kojom će u priču o kartelu uvući i svoje političke protivnike.

Takav primjer vidjeli smo u posljednja dva dana, kada je prozvao lidera SDA Bakira Izetbegovića zbog spominjanja od strane nekih osoba u Sky aplikaciji, a nakon Izetbegovićevog odgovora Konaković još jednom reaguje.

S obzirom na to da je Konaković sada dio režima, jasno je da ima jaču medijsku moć i da bilo ko koga s pozicije u kakvu se sam doveo prozove, treba ignorisati njegovo manevrisanje.

Jer, činjenica da šef diplomatije BiH i predsjednik stranke koja je parlamentarna po vertikali se u izrazito teškom i burnom vremenu mjesec dana bavi kartelom i pitanjima oko kartela Tito i Dino.

Stoga je svako medijsko reagovanje na Konakovićeve optužbe kroz režimske medije davanje boca s kisikom utopljeniku koji je očito skočio u preduboku vodu i ne pronalazi način da ispliva na sigurno.

Umjesto reakcija i odgovora, na Konakovićeve istupe u odijelu ministra a ulozi branioca osoba uhapšenih u “Crnoj kravati” mora se reagovati isključivo politički, pozivajući ga na odgovornost. Konferencije za medije na kojima odbija pitanja iz domena diplomatije jer mu je preča priča o akciji, kartelu i uhapšenim, spada u domen najgrubljeg kršenja pravila i ponižavanja institucija Bosne i Hercegovine. Dodamo li na to da je kao trećina Trojke Konaković te institucije države uveliko predao Dodiku i Čoviću, odgovornost je tim veća.

Umjesto medijskih polemika, stvarna je potreba polemisati u Parlamentu treba li u Vijeću ministara sjediti Konaković koji umjesto državnih brani interese struktura pod istragom Tužilaštva BiH.

Osim Parlamentarne skupštine na potezu je i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, koje nije našlo za shodno da reaguje kada je šef diplomatije ove države najbrutalnije napao tužioca u pomenutoj akciji “Crna kravata 2”.

Ako već nije reagovalo na udar na integritet tužioca i samog Tužialštva, onda bi moralo provjeriti sve ono što Konaković govori i ne govori, razloge zašto je ključna osoba mimo istrage koja se u javnosti istragom bavi.

U suprotnom, uz ionako osakaćeno i tromo pravosuđe prijeti nam da postanemo država u kojoj tužioci neće raditi ni ono malo posla u strahu od linča, a kada se to desi jasno je da ćemo jedno po jedno otići živjeti na drugoj adresi.

Jer, kada ključnim instancama države vladaju oni kojima se sudilo, oni kojima se sudi i treći koji bi suđenja zaustavljali, nije potrebno biti pravnik da se zaključi da smo inkriminisana država.