Silvana Armenulić bila je jedna od najpoznatijih pjevačica u bivšoj Jugoslaviji. Prozvana je kraljicom sevdalinke zbog svog izuzetnog talenta. Nažalost, poginula je na današnji dan davne 1976. godine.
Rođena je kao Zilha Bajraktarević 1939. godine u Doboju. U osnovnoj školi svirala je mandolinu i pjevala. Sa 16 godina preselila se kod tetke u Sarajevo. Na Ilidži je upoznala harmonikaša Ismeta Alajbegovića Šerbu i počela pjevati u njegovom orkestru.
Umjetničko ime Silvana izabrala je nakon što su je prijatelji počeli tako zvati jer su primijetili sličnosti sa italijanskom glumicom Silvanom Mangano. Nakon uspješnog rada u Bosni i Hercegovini, odlučila se preseliti u Beograd. Njena muzička karijera nastavila je cvjetati, te je ubrzo postala slavna.
Neke od najpoznatijih pjesama koje je snimila su: "Šta će mi život", "Ciganine, sviraj, sviraj", "Rane moje", "Noćas mi srce pati", "A što ćemo ljubav kriti" i druge.
"Kad izađem na pozornicu zaboravim brige i probleme. Svaku pjesmu proživljavam, znate, ne pjevam mehanički. Radije pauziram nego da pjevam bilo kako! Publika mene osjeća, eto to je", izjavila je za magazin Start 1972. godine, a intervju je u online formatu objavio Yugopapir.
Silvana se oprobala i u glumačkoj karijeri. Pojavila se u filmovima "Milorade, kam bek" (1970.), "Ljubav na seoski način" (1970.), "Lov na jelene" (1972.), "Građani sela Luga" (1972.) i "Saniteks" (1973.).
Bila je udata za tenisera Radmila Armenulića. Poginula je u saobraćajnoj nesreći 10. oktobra 1976. godine na autoputu Beograd - Niš. Vraćala se sa koncerta iz Aleksandrovca. U automobilu je bila i njena sestra Mirjana (Mirsada) Bajraktarević i violinista i dugogodišnji šef Narodnog orkestra Radio Beograda Miodrag - Rade Jašarević.
Njene pjesme se i danas slušaju u domovima i kafanama u svim državama bivše Jugoslavije. Mlađe generacije imaju priliku saznati više crtica iz njenog života gledajući filma "Toma" Dragana Bjelogrlića, koji je premijeru imao na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu. Za manje od dva mjeseca prikazivanja pogledalo ga je više od pola miliona ljudi.
Govoreći o tome zašto uvijek pjeva tužne pjesme, odgovorila je:
"Trudim se da uvijek uzmem ono što se poistovjećuje sa mojom ličnošću. Htjela bih da budem ja, a ja mogu da pjevam samo ono što osjećam. Ustvari, to su te tužne i žalosne pjesme, možda zato što sam suviše sentimentalna, odnosno jako osjetljiva osoba po prirodi."
