Historijski arhiv Sarajevo je na Facebooku opisao kako je došlo do ovog događaja i pojasnio šta se sve desilo tog dana.
“Nakon poraza kojeg su Osmanlije doživjele kod Sente u septembru 1697. godine, nesređeno stanje je zavladalo i u Bosanskom ejaletu, što je uz faktor trijumfa pobjede u spomenutoj bici i želju za daljim dokazivanjem bio činilac koji je podstakao odluku Savojskog da preduzme napad na Bosnu, sve do Sarajeva”, naveli su iz Historijskog arhiva.
Prije nego se odlučio na ovaj pohod, Savojski je uputio pismo stanovnicima Sarajeva u kojem ih je pozvao na predaju, ali njegova ponuda je bila odbijena.
“O napadu na grad Savojski je vodio dnevnik, te svoj pohod opisuje i ovim riječima: ‘Izravno sam dakle uputio marš proti gradu, a čete sam u razvijenoj fronti postavio na uzvisinu neposredno blizu varoši. Odatle sam izašiljao odrede na pljačku. Turci su doduše najvrjednije stvari već sklonili, no ipak je preostalo još dosta robe. Pred veče je počeo grad goriti (naročito Tašlihan). Grad je vrlo velik i poptuno otvoren; ima 120 džamija krasnih. Turci su vanredno zaprepašteni i da je bilo priprave moglo se cijelo kraljevstvo (Bosna) zaposjesti i držati'”, istaknuto je.
Ovaj napad zatekao je Sarajevo, iako iscrpljeno dugim ratovima Osmanlija, kao još uvijek bogat i napredan grad koji je doživio puni uspon u prethodnom stoljeću, te je tada nazivan “cvijet među gradovima”.
“Međutim, u samo jednoj noći, 23. na 24. oktobar grad je skoro potpuno nestao u požaru, stanovništvo se masovno iselilo ili je dijelom porobljeno. Pohod je ostavio nesagledive posljedice od kojih se grad dugo oporavljao. (Na slici: veduta Sarajeva iz vremena pohoda Eugena Savjskog, iz Bibliotečke građe HAS-a)”, zaključili su iz Historijskog arhiva Sarajevo.
Foto: Historijski arhiv Sarajevo
