RMS Titanic bio je drugi od tri superlinera, koji su trebali dominirati transatlantskim putničkim saobraćajem. Bio je vlasništvo kompanije White Star Line, a izgrađen je u brodogradilištu Harland i Wolff. Godine 1909. počela je gradnja Titanica, a na izgradnji je radilo 17.000 radnika. Imao je 9 paluba, bio je dugačak 269 m, a težio je 46.000 tona. Titanic je bio najveći putnički brod na svijetu u to doba. Krenuo je iz Southamptona 10. aprila 1912. U toku prvog putovanja Titanic je udario u ledeni brijeg u nedjelju, u 23:40 (brodsko vrijeme), 14. aprila 1912.. Potonuo je 2 sata i 40 minuta kasnije, u 02:20.
U tragediji je od 2228 putnika smrtno stradalo 1523, što je jedna od najvećih pomorskih katastrofa za vrijeme mira, te je tim i široko poznata. Titanic je koristio najnapredniju tehnologiju, dostupnu u to doba pa se za njega vjerovalo da je nepotopiv. Bio je to veliku šok za ljude, jer je Titanic, uprkos naprednoj tehnologiji i iskusnoj posadi, na kraju ipak potonuo uz velika ljudska stradanja.
Olupinu broda su 1. septembra 1985. pronašli pomoću daljinski upravljanog sistema Argo / Jason Jean-Louis Michel i Robert Ballard, kada su u 01:05 po brodskom vremenu ugledali bojler broda.
Gotovo dva sata nakon što je Titanic potonuo, RMS Carpathia stigao je na mjesto nesreće, te pokupio dio preživjelih iz spasilačkih čamaca. Tokom idućih nekoliko sati ostatak preživjelih također je spašen. Na brodu Carpathia održana je kratka molitva za spašene, te za sjećanje na one koji su izgubili svoje živote. Istog jutra, u 08:50, Carpathia je krenula za New York City, gdje je stigla 18. aprila.
Kada je potvrđen broj žrtava, ljudi iz kompanije White Star Line su poslali brod MacKay-Bennett, koji je trebao pronaći tijela preminulih. Ukupno 338 tijela je pronađeno. Neka od njih nikad nisu identificirana.
