Svaki je Bajram poseban u Ljutočkoj dolini, u kojoj su se uz Unu što njome vijuga ugnijezdili Kulen-Vakuf, Klisa, Orašac, Ćukovi, Duljci - najjužnije bihaćke mjesne zajednice. Fata, Almasa, Rasima, Fatima, Aiša zajedno su u boli. Na Bajram od prije dvadeset i šest godina podsjećaju požutjele slike sinova, muževa, kćerki. Tih su bajramskih dana protjerani.
Zajedno u boli
- Gotovo pet hiljada stanovnika je istjerano iz svojih kuća na Bajram. Tri dana i dvije noći tumarali smo šumom prema Štrbačkom buku. Uspjeli smo otići do Donjeg Lapca u Hrvatskoj, pa nakon nekoliko dana do Bihaća. Ali, više od 200 naših sinova, muževa, braće ostalo je na Štrbačkom mostu, na Uni. I nestalo je... - govori 75-godišnja Fatima Šahinović.
Asima Alivuk je izgubila trojicu sinova - Samira, Almira i Emira. Pronašla ih je u masovnoj grobnici „Bezdana“ na Hrgaru iznad Bihaća, gdje je završilo još osamdeset mještana.
- Za Bajram nam je najteže. Zajedno smo u svojoj boli - govore majke, koje su se zajedno s polovinom mještana Ljutočke doline vratile na svoje.
I Hilmo Kozlica za Bajram vraća sjećanja na teške dane i strahote Logora Kamenica, Kozila i Ripač.
Nastavljaju traganje
Svi zajedno odlaze tih dana na Tihotinu, masovnu grobnicu, odakle je ekshumirano sedamdeset žrtava ubijenih u logorima. Poslije idu na Dulibu, spomen-mezarje stradalih, hode putem spasa od Orašca do Štrbačkog buka.
Suočeni i ovog Bajrama sa svim onim što nosi povratnički život, nastavljaju traganje za sinovima, braćom, muževima. Zajedno traže i istinu, braneći se posljedicama. Jer, kažu, na Bajram je sve i počelo. I zato Bajram čekaju i raduju mu se bez velikih riječi.
Ezan ponovo odjekuje dolinom
Ovog Bajrama Ljutočka dolina sija i zlati se u sjećanju što zbog svega kroz šta su njeni stanovnici u ne tako davnoj prošlosti doživjeli i prošli, što zbog ljudi i povratka, ali i obnove.
Sagrađene su i sve četiri porušene džamije i ezan ponovo odjekuje dolinom.
