Napad je otpočeo tačno u 6 sati 11. januara 1993. godine, a zbog tajnosti priprema, osposobljenosti, velikog morala, faktora potpunog iznenađenja i odlučnosti rezultirao je velikim uspjehom.
I ove godine obilježena je velika ratna pobjeda baš na mjestu neposrednog odigravanja bitke kod Kedića Glavice, gdje je 2014. godine podignuto monumentalno spomen-obilježje. Prisutni pripadnici i potomci pripadnika 505. viteške brigade, uz ostale goste, prisjetili su se dana kada su u pomno isplaniranoj i vođenoj akciji ušli iza leđa neprijatelju te iz više pravaca napada uništili njihove položaje i stvorili dotad neviđenu pomutnju u njihovim vojnim redovima.
Tajna operacija
Cijela operacija Munja ‘93 bila je isplanirana i realizirana od strane komande 105. bužimske brigade na čelu s komandantom Izetom Nanićem. Mjesto izvođenja bilo je na širem prostoru Banjana, brdovitog predjela Cazinske krajine u trokutu istočno od Bužima, sjeverno od Bosanske Otoke i jugozapadno od državne granice, tzv. “suhe međe”. Za izvođenje ove operacije komanda 105. bužimske udarne krajiške brigade vršila je višednevna izviđanja neprijateljskih položaja utvrđujući raspored snaga i sistem odbrane. Prethodno je uspješno izvedena akcija na Ćorkovaču (603), i tako ovladali državnom granicom. Sve je planirano u strogoj tajnosti.
Vrlo je važno naglasiti da u trenucima priprema za operaciju bužimska brigada nije imala skoro nikakvo značajnije naoružanje. Polovina od ukupnog broja boraca u brigadi bila je bez oružja. U operaciji je sudjelovalo ukupno 360 boraca podijeljenih u šest borbenih grupa, koji su sa sobom u akciju odnijeli gotovo većinu do tada raspoloživog oružja.
Za dan izvođenja ove akcije odabran je 11. januar 1993. godine. Tog ponedjeljka, oskudno odjevene u domaće uniforme “bužimke” i ogrnute bijelim čaršafima zbog snijega, sve jedinice 105. brigade (uz jedno odjeljenje boraca iz 511. bosanskokrupske brigade) iza ponoći bile su na svojim jurišnim pozicijama, s kojih su borbene grupe trebale krenuti u opći napad u šest sati ujutro. Svega nekoliko minuta iza šest sati, borac Trećeg bataljona Sead Dizdarević Tajfun napao je neprijateljski bunker, čime je operacija otpočela. U narednih desetak minuta sve jedinice bužimske brigade bile su u napadu na neprijateljske položaje i ubrzo ih stavile pod svoju kontrolu.
Istovremeno, bužimski borci (potpomognuti pomenutim odjeljenjem bosanskokrupske brigade) ovladali su putnom komunikacijom duboko u pozadini s ciljem sprječavanja dopremanja pomoći neprijatelju iz pravca Glodne i Bosanskog Novog. Neprijateljske snage bile su potpuno razbijene.
Spajanjem jedinica Drugog bataljona s fronta i jedinica Trećeg bataljona iz neprijateljske pozadine, te ovladavanjem najdominantijim uzvišenjem na Kedića Glavici (Orlovo gnijezdo, 450) od strane jedinica Prvog bataljona, gotovo su u potpunosti realizirane zamisli komandanta Izeta Nanića.
