U zgradi koja datira iz 80-ih godina prošlog vijeka, preovladava beton, pa nije teško da u njenim prostorijama hladnoća preuzme primat. Sada je situacija još teža jer nema načina da se zagriju njene prostorije u kojima boravi oko 700 studenata. Pored same nestašice peleta, sprečavanju nabavke ovog energenta kumuje i nepostojanje parlamentarne većine u Skupštini USK, a samim tim ni Upravnog odbora na ovom fakultetu.
“Sistem javne nabavke podrazumijeva i planiranje nabavki i nabavke preko 20 hiljada KM mora da odobri Upravni odbor. Tako da smo prošlu godinu uspjeli uz pozajmljivanje nekako pogurati, a ove godine zbog nestašice peleta raspisali smo tri tendera. Dva su bila neuspješna jer se niko nije javio. Ovaj posljednji tender imamo pet ponuđača, ali već je jedan odustao”, pojasnio je ekipi N1 dekan Tehničkog fakulteta u Bihaću Atif Hodžić.
Pojedini su zbog ove situacije okrivili resorno ministarstvo iz kojeg pojašnjavaju da Univerzitet u Bihaću kao javna ustanova ne podliježe centralizovanoj nabavci za energente koju provodi Vlada.
“Mi smo kao ministarstvo obrazovanja nekoliko puta, čini mi se u tri ili četiri navrata, predlagali Skupštini USK imenovanje tog Upravnog odbora, ali iz određenih političkih razloga nikad nije dobio potrebnu većinu”, rekao je ministar obrazovanja ovog kantona Almin Hopovac.
Zbog ekonomičnosti i racionalnijeg korištenja ogreva mnoge obrazovne ustanove u Unsko-sanskom kantonu odlučile su da pređu na korištenje peleta. Međutim, u ovim okolnostima, klupe su prazne, što znači da se to i nije baš pokazalo kao najbolje rješenje.
A bilo bi. Da nije došlo do nestašice ovog energenta i da njegove cijene nisu dostigle nebo. Organizovanjem predavanja na ovaj način nisu oduševljeni ni studenti.
“Mi nismo bili baš toliko za to, ali zbog situacije koja jeste i jer je jako hladno na fakultetu, mi smo nekako zajedno sa profesorima odlučili da pređemo na online nastavu da bismo imali više koncentracije koju je jako teško imati baš zbog toga što smo mi tehnički fakultet i onda ima dosta crtanja, zadataka, pa je dosta teže pratiti ovako online”, pojasnio nam je iskustva svojih kolega Aldin Dedić, inače student 3. godine mašinstva na Tehničkom fakultetu.
Oko 500 tona peleta u kotlovnici ostalo je za “ne daj Bože”. Prostorije za praktičnu nastavu, koju studenti ne mogu pratiti na daljinu, zagrijavaju se električnim grijalicama. Na sličan način snalaze se i drugi fakulteti koji ne mogu da nabave ovaj energent.
“Pedagoški fakultet je dobio na korištenje dvije učionice od bio-tehničkog fakulteta koje se nalaze u istom krugu, koji se griju na lož ulje. I mi smo u samoj zgradi fakulteta obezbijedili četiri učionice sa po dva konvektora. Hodnici su hladni, toaleti su hladni”, naglašava dekan Pedagoškog fakulteta u Bihaću Vildana Pečenković.
Na ovu situaciju upozoravali su, podsjećaju, i domaći peletari.
“Nažalost, škole su u pitanju, djeca su u pitanju. Neka nam se jave, mi ćemo učiniti neki napor da to riješimo. Najlakše je reći krivi su proizvođači, međutim, niko se ne pita koliki su naši ulazni troškovi proizvodnje”, napomenuo je Goran Ivanović iz Asocijacije proizvođača peleta u BiH.
Odluka Savjeta ministara BiH o privremenoj zabrani izvoza prouzrokovala je pravi tržišni disbalans. U Unskosanskom kantonu cijena peleta se trenutno kreće u rasponu od 500 do 800 maraka, ali i pored potpisanog ugovora, dugo se čeka na isporuku.
Foto: N1
