Naime, jučer je Ured posebnog predstavnika glavnog tajnika za seksualno nasilje u sukobima i Stalna misija Južne Afrike pri Ujedinjenim narodima obilježavali su desetogodišnjicu mandata i usvajanja UNSCR 1888 “Zaštita žena i djevojčica od seksualnog nasilja u oružanim sukobima“ čime je pokrenuto pitanje seksualnog nasilja u konfliktima. Osnivanje ovog mandata posvećeno je sprečavanju i suočavanju sa seksualnim nasiljem u konfliktima koje je prepoznato kao prijetnja za održivost mira u svijetu. Područuje djelovanja ovog mandata obuhvata pitanja kolektivne svijesti i poticanje međunarodne zajednice u pogledu riješavanja pitanja silovanja u ratnim zonama, ali i rješavanje problema socijalne stigmatizacije s kojom se suočavaju preživjele i preživjeli.
Udruženja Zaboravljena djeca rata dobilo je poziv za učešće kako bi se na ovom velikom događaju pokrenulo pitanje djece koja su rođena kao posljedica rata. Tom prilikom članovi Udruženja Alen Muhić i Nadia Delić Klevstad su održali govor.
Trenutno je ovo Udruženje jedino Udruženja na svijetu koje se bavi društvenom i pravnom vidljivosti djece rođene zbog rata i svojim djelovanjem pokrenulo je ovo pitanje na internacionalnom nivou čime su ispisane prve stranice historije. Svojim pokretom Udruženja Zaboravljena djeca rata je učinilo Bosni i Hercegovinu prvom državom u svijetu koja čini sistematske i društvene korake u društvenom i zakonskom prihvatanju ove kategorije.
Alen Muhić i Nadia Delić Klevstad u sjedištu UN-a
U nastavku, možete pročitati govor članova Udruženja u Sjedište Ujedinjenih naroda:
"Zovem se Alen Muhić. Dolazim iz Goražda, malog grada smještenog na obali Drine u Istočnoj Bosni. Rođen sam 1993. godine u najgore doba rata, kada nije bilo ničega što ljudima treba. Nije bilo struje, nije bilo vode, nije bilo hrane, nije bilo topline i ljubavi, nije bilo nade.
Majka me je ostavila dva dana nakon mog rođenja i otišla je za svojim životom. Moj biološki otac je čovjek koji nije osuđen za ratni zločin silovanja. Usvojen sam od strane domara u bolnici u kojoj sam rođen. Porodica Muhić se usudila usvojiti mene. Dijete koje je plod silovanja. To su ljudi koji su mi pružali bezuslovnu ljubav sve ove godine. Ljudi koji me gledaju kao svoje rođeno dijete. Ja se nikada nisam osjećao usvojenim, a znao sam da sam usvojen. Danas sam sretan što slobodno i s ponosom mogu pričati o sebi i svojim najdražim, bez trunke srama, nisam se dao zarobiti u oklop žrtve i tako ostati trajno u stanju bespomoćnosti i čekati nečiju milostinju.
Borac sam po prirodi. Volim ljude, volim život. Otac sam trogodišnjeg sina i suprug. Radim u bolnici u kojoj sam rođen, u bolnici u kojoj sam ostavljen od strane biološke majke, u bolnici u kojoj sam usvojen. Aktivista sam i predsjednik skupštine udruženja Zaboravljena djeca rata. U našem udruženju ima djece iz različitih etničkih grupa. Ali, mi smo jedno. Mi smo braća i sestre. Nas ne zanimaju međuetnicke podjele. Mi smo jedno. Mi se volimo i pomažemo.
Asocijacija Zaboravljena djeca rata osnovana je 2015. godine, 20 godina nakon rata. Glavni cilj organizacije jeste inicirati i predstavljati osjetljive narative o posljedicama rata koje se tiču njenih nevinih žrtava: djece rođene zbog rata. Postoje tri podkategorije djece rođene zbog rata; a većinom su to djeca rođena iz ratnih silovanja, seksualne eksploatacije i trgovine ženama i djevojčicama u konfliktnoj i postkonfliktnoj Bosni i Hercegovini.
Ono što ova djeca, koja su danas adolescenti i mladi ljudi, imaju zajedničko su iskustva stigmatizacije i diskriminacije, pitanja identiteta i vezanosti, emocionalne poteškoće, nedostatak zakonskih prava i statusa, kao i poteškoće u suočavanju sa procesom pronalaženja i saznavanja istine, kao i našeg biološkog porijekla.
Prema procjenama, između 20.000 i 50.000 žena, djevojčica i muškaraca bili su žrtve seksualnog nasilja tokom rata u Bosni i Hercegovini, dok je broj žena žrtava seksualne eksploatacije i trgovine u postkonfliktnom, ali i dalje vojnom kontekstu nakon rata ostao nepoznat. Ova organizacija je prva takve vrste koja se bavi posljedicama masovnog silovanja, seksualnog iskorištavanja i trgovine ljudima koja su se dogodila za vrijeme i nakon rata, te današnjom važnosti govorenja o velikom broju djece rođene na ovaj način. Glavni problem vezan za ovaj fenomen jeste taj što su ta djeca ostala potpuno izolirana i nepriznata kao ranjiva grupa.
Posvećeni smo pružanju adekvatne pomoći i podrške djeci rođenoj zbog rata koja su pretrpjela kršenje osnovnih prava djeteta. Jedan od naših ciljeva je prevladavanje negativnih iskustava, vraćanje povjerenja i nade, kao i osiguravanje mogućnosti za izgradnju mirnije i prosperitetnije budućnosti ove djece i porodica koje će formirati. Fokusirani smo na podizanje svijesti o ranjivosti različitih podkategorija djece rođene zbog rata; poboljšanje njihovog psihosocijalnog i pravnog statusa u Bosni i Hercegovini; razvijanje okvira za zagovaranje promjena i dopuna međunarodnog i domaćeg zakonodavstva u vezi sa zaštitom prava djece rođene zbog rata; podržavajući njihovu socijalnu integraciju i borbu protiv stigme i diskriminacije vezanih za žene koje su preživjele seksualno nasilje u ratu i djecu rođenu zbog rata. Umrežavanje i saradnja sa različitim institucijama, ženskim organizacijama i sličnim međunarodnim organizacijama takođe su važan dio naših aktivnosti, i ponosni smo na svoje članstvo u međunarodnom udruženju 'Born of War'.
Udruženje je pokrenulo i inicijativu za pravnu analizu postojećih zakona u BiH koji bi mogli regulirati pravni status djece rođene zbog rata. Naš cilj je zagovaranje usmjereno ka usvajanju jedinstvenog zakona o civilnim žrtvama rata u BiH: zakona koji preživjele neće razdvajati od pripadnika opće populacije. Iako rastu u društvu u kojem vodeće političke elite stalno pričaju o prošlosti, hraneći tako i dalje međuetničke podjele i animozitete, djeca rođena zbog rata iz Bosne i Hercegovine prevazilaze ove prepreke i žele biti posvećena čovječanstvu kako bi mogli formulirati smislenu viziju budućnosti za sve nas. Ovo su načini na koje tražimo da se zaustave svi oblici seksualnog nasilja u konfliktnim i postkonfliktnim zonama, da se sada zaustavi kršenje dječijih prava, ali i da se podrže procesi izgradnje mira i pomirenja u našoj zemlji i šire.
Na kraju, u ime moje braće i sestara, želim da sa ovoga mjesta pošaljem nekoliko poruka:
– ne želimo da nas prikazuju lažno, kao 'maligne ćelije raka' koje rasijavaju sjeme mržnje,
– mi u sebi ne nosimo potencijal za konflikt, nismo i nećemo biti klica novih ratova,
– mi nismo greške rata, samo smo ljudi i tako bi se trebalo odnositi prema nama,
– ne dopustite da se gazi naše urođeno dostojanstvo i zloupotrebljava naša ranjivost,
– umjesto toga, mi zelimo priznanje i poštovanje!
Opraštam svima za sve loše što mi je učinjeno. Ne mrzim nikoga. Mržnja uništava i zato sam se opredijelio za ljubav. Ona gradi mostove i uliva nadu. Ljubav je jača od mržnje jer ljubav može zaustaviti nasilje. Pobjednik u životu je onaj ko je je jači od mržnje i osvete", govorio je Muhić u sjedištu UN-a.
