Mirza Bojadži imao je 12 godina, Amina Bojadži 14, a Fehim Bojadži 17 godina kada ih je, 9. juna 1992. godine, u dvorištu kuće usmrtila granata. Osim njih, poginuo je i Sakib Prašović.
Fehim i Mirza bili su braća, a Amina kćerka njihovog amidže.
Legendarni general Armije RBiH Jovan Divjak na sarajevskom Sedreniku obilazio je položaje kada je saznao da je dan ranije granata ubila troje djece i vojnika. Otišao je obići porodicu ubijene djece.
Vrata mu je otvorila Halida, majka ubijenih Mirze i Fehima. Bila je pripadnica Armije RBiH. Generala Divjaka i nju zbližila je tragedija.
Primao stipendiju
Tri godine poslije, Halida je zatrudnjela, nosila je blizance. Nažalost, nesretnim slučajem, izgubila je jednu bebu. Drugu je rodila - Muhammeda.
- Izveo sam ga iz bolnice i sjećam se, dok sam ga držao, da sam rekao: „Čvrst je, jak, poput mene! Ja sam mu kum“ - često je prepričavao general Divjak.
Muhammed Bojadži danas je odrastao momak. Zahvaljujući svojim uspjesima još od osnovne škole, njegov studij na pravu stipendiralo je Divjakovo Udruženje „Obrazovanje gradi BiH“.
Za „Avaz“ Muhammed Bojaži kaže da je generala Divjaka zvao dedom.
- Prije 26 godina, kada je mama bila na liniji i kada je mijenjala okvir, imala je spontani pobačaj. Brat je nastradao, a mene su izvadili. Bio sam nedonošče, stavili su me u inkubator. Borba je trajala i za mene i za mamu jer je imala posljedice. Kada je došlo vrijeme da izađem iz bolnice, dedo je došao i iznio me. Rekao je da će biti kum djetetu i tako je i bilo – prisjeća se Bojadži.
Kaže da je general Divjak uvijek bio uz njega, da ga je savjetovao, usmjeravao na pravi put.
- Od osnovne škole, do gimnazije, pa i fakulteta, savjetovao me. Bio mi je podrška i kao prijatelj i kao savjetnik. Uvijek sam ga zvao dedo jer su moji umrli prije nego što sam se rodio. Nije me nikada odvajao od svoje djece. Uvijek je nastojao da pomogne i uvijek mi je govorio da je ponosan na mene jer nikada ništa nisam tražio i da sam se za sve sam izborio – priča nam Bojadži.
Uvijek je bio uz mene
Prisjeća se i da je general Divjak uvijek išao pješke na posao i da su mu stalno prilazili ljudi, pozdravljali ga, mahali mu.
- Često je znao i stati, popričati s mnogima. Majka mi je često govorila da idem kod njega da se posavjetujem kada imam neke dvoumice. Uvijek je bio uz mene – rekao nam je Bojadži.
Povodom smrti Jovana Divjaka, generala Armije Republike Bosne i Hercegovine u penziji, Vlada Kantona Sarajevo donijela je odluku kojom se utorak, 13. april 2021. godine, proglašava Danom žalosti u Kantonu Sarajevo.
Tog dana u 11 sati bit će održana komemoracija u Narodnom pozorištu u Sarajevu, dok će u 14 sati biti sahrana na gradskom groblju „Bare“.
