On smatra da je region izgubio dosta potpisom ovog ugovora, te da su građani najlošije prošli, ali ipak je osigurao mir.
Muhamed Sacirbey, jedan od učesnika Daytonskih pregovora, bivši ministar vanjskih poslova BiH, prvi ambasador BiH u UN-u govorio je u Novom danu na N1 o Daytonskom mirovnom sporazumu, njegovim negativnim efektima na regiju u sklopu dana kojima se oblježava 20 godina od potpisivanja, kojim su se zaustavili oružani sukobi na Balkanu.
Nakon potpisivanja Daytona podnio ostavku na mjeto ministra vanjskih poslova BiH. Zbog čega je to uradio, za N1 je kazao:
“Mir je izuzetna stvar, pogotovo za one koji su živjeli pod najgorim okolnostima. Ali, ono što je izdano u Daytonu nije samo BiH, nego i vrijednosti za koje se zalagala Evropa i SAD. Upravo zbog tog Daytona, BiH ne može krenuti put EU integracija”, pojasnio je.
U razgovoru sa Vedranom Drljevićem kazao je da i danas smatra da je mogao više učiniti, ali je ako ništa zadovoljan postignutim mirom. “Nesretan sam zbog toga što cijela regija ostaje slična kao i prije 20 godina. To nije nažalost stvarna historija regije. Koncept mržnje i ratova nije ispravan, to nije regije i to nije BiH. I dalje to to razlog što je BiH podijeljena, i nema napretka ka EU integracijama”, stav je Sacirbeya.
Ko je dobio, a ko izgubio Daytonom, Sacirbey je kazao da su svi izgubili. “Dobili su samo oni koji misle da su dobili neku teritoriju, ali to su uglavnom lični ili politički interesi. Kada sam bio u Daytonu, nisam zastupao Bošnjake, Srbe ili Hrvate, nego sve građane BiH. Htio sam da oni najbolje prođu, a to je da pregovorima dobiju Ustav koji vodi ka EU. To nije bilo tako”, rekao je za N1.
20 godina nakon Daytona, nekadašnji protivnici Daytona su njegovi najveći zagovarači i obratno. Hrvati su neopredijeljeni, a Sacirbey je kazao da to dovoljno govori o prirodi tog sporazuma.
Izetbegović je smatrao da je bilo potrebno potpisati mir. Nije tu bilo pitanje ko će izgubiti rat, nego kako će BiH preživjeti ako se on nastavi. Holbrooke je tada zaprijetio predsjedniku da ako Dayton propadne, BiH će biti kriva. Zbog toga je prvi predsjednik BiH, Alija Izetbegović potpisao sporazum.
“Ja sam htio ići dalje, biti hrabar, ali tu su ipak bili u pitanju životu ljudi, stoga nisam mogao”, rekao je Sacirbey za N1.
“U knjizi State Departmenta ‘Tajna istorija Daytona” upotrebljavaju se izrazi koji se obično koriste za poker stolom, jer Dayton je bio igra pokera. SAD su smatrale da ne mogu da prihvate blef Miloševića, ali morali su i slomiti Izetbegovića, koji nije uvijek bio svjestan igre. Ta igra, u većini slučajeva bila je protiv interesa BiH, ali i protiv cijele regije, pa i Srbije. Vidimo šta se desilo poslije. Holbrooke je dao novi život Miloševiću, a poslije toga Srbija se promijenila na gore”, prisjeća se Sacirbey.
Florence Hartmann, bivša portparolka Tribunala u Haagu u svojoj knjizi “Krv realpolitike: Afera Srebrenica” iznosi tvrdnju da su o napadu na taj grad znali bošnjački političari u Sarajevu, ali da najveću odgovornost snosi Međunarodna zajednica.
“Ne mislim da su svi znali za Srebrenicu, ali znalo se još u junu da se on sprema. NATO je imao odgovornost da odbrani taj grad, a holandski bataljon je najmanje devet puta upozoravao NATO da spriječi Mladićev ulazak u Srebrenicu. Nikada nisu dobili odgovor, a Milošević je dobio zeleno svjetlo da uđe tamo, odnosno Mladić sa vojnicima. Htjeli su ići i na Žepu, ali i Goražde, a ulazak u Goražde je spriječio samo genocid koji se desio u Srebrenici”, kazao je Sacirbey za N1.
“U Daytonu je rečeno ovako: Prihvatite da Srebrenica pripadne RS, ili će pregovori propasti. Milošević i Mladić su tražili tri enklave, odnosno Srebrenicu, Žepu i Goražde, a kada su spremali napad dobili su signal od NATOA da oni to neće spriječiti”, kazao je gost Novog dana.
“Znao je to i Novica Stanišić, ministar sigurnosti Srbije, koji je bio optužen za ratne zločine, a radio je kao dupli agent za SAD”, tvrdi Sacirbey.
Vedran Drljević je potom pitao ko su stvari prijatelji, a ko neprijatelji Bosnei i Hercegovine?
“Mislim da se treba pojaviti nova perspektiva u BiH, ali nova perspektiva treba doći i iz vana. BiH je potrebna više Evropi i SAD-u nego obratno. Washington i Bruxelles trebaju da učestvuju u promjeni situacije u BiH, da uvedu nešto novo, što se odmiče od Daytona, koji je trebao biti samo prelazni instrument ka EU. Zato je sada BiH potrebna Evropi i SAD-u”.
Etnička podjela kao znak mira znači opravdanje politike koja je počela sa strahom i mržnjom. Time se opravdava Putin, ISIS i Bashar al-Asad.
“BiH treba zapadnim silama zbog Sirije, ISIS-a, Putina u Ukrajini. Svi upotrebljavaju ono što se desilo u BiH i Daytonu, da pokušaju da podijele te zemlje i stave novi koncept politike. To znači omogućiti etničke politike u tim zemljama, odnosno politike zasnovane na strahu i mržnji. To je omogućeno Daytonom, a BiH će zapadu koristiti kao model kako treba da izgleda ukrajinski ili sirijski scenario.
Na koncu gostovanja, Sacirbey je istakao da je srpsko-bošnjački dijalog, ali dijalog regije potreban. “Komšiluk je uvijek važan, a ako gledamo na njih kao neprijatelje stvaramo problem. Želim da se odnosi između BiH, Srbije i regije izgrade na čvrstoj osnovi, jer imamo zajednički interes – EU. Neki u Beogradu vide budućnost u alijansi sa Putinom, ali njegova vizija nije potrebna ni Srbiji ni regiji”, zaključio je Muhamed Sacirbey iz New Yorka za N1.
izvor(i): Agencije, Mediji, N1